Na naše konzole stigao je zadnji izdanak ove (pra)stare franšize, čije smo početke igrali još na 16-bitnim Amigama i Atarijima. I odmah moramo reći da Street Fighter i dalje zadržava svoj duh i šarm koji je tako uspješno pretočio u dvadeset i prvo stoljeće. No neka jedno bude jasno - ovo nije Street Fighter 5, pa od igre ne smijete očekivati promjenu cjelokupnog sadržaja. Međutim, unutra je dovoljno noviteta koji će vas opet držati zalijepljenim za TV ekrane. Spomenimo da je u igri sada deset novih boraca koji su preuzeti iz nekih starijih SF uprizorenja, ali čak i iz drugih SEGA-inih igara.

Igru smo igrali na Xboxu 360 te se moramo dotaći problematike s njegovim hardverom. Ovako, posve je jasno da se Super Street Fighter 4 ni na jednoj platformi ne može igrati na kontrolerskoj gljivi. Ne, idealno ga je zaigrati na tzv. 'D-padu' koji egzistira samo na Playstationu 3. No Xbox 360 nema takav raspored tipki, jer je njegova digitalna dugmad stopljena u jedan kružni komad plastike. Ali to nam nije previše smetalo, potezi su nam i dalje bili brzi, no, priznat ćemo, ponekad i ne posve precizni. Naime, Xboxove digitalne tipke katkada su krivo protumačile naš pritisak te nas recimo umjesto u desnu stranu pomaknule u gornju desnu dijagonalu. No to su tričarije. SSF 4 je na obje konzole i više nego igriv te na kraju samo možemo zaključiti da nam je prokleto žao što ga nema i na osobnom računalu.