Dok u Zagrebu gradonačelnik koji se vratio iz pritvora nastoji smijeniti upravu koja je za vrijeme njegova boravka u Remetincu izabrana na javnom natječaju, ne bi li postavio sebi odane ljude i nastavio po starom, u nedalekoj zemlji, također žestoko pogođenoj krizom, zapuhali su neki sasvim drugi vjetrovi koji iz zagrebačke perspektive djeluju kao znanstvena fantastika
U Španjolskoj su prošlog vikenda održani općinski i regionalni izbori, a najzanimljiviji rezultati svakako su oni u najvećim gradovima Madridu i Barceloni, gdje bi gradonačelnicama trebale postati feministice i žestoke fajterice za ljudska prava Manuela Carmena i Ada Colau
Ada Calau i njena lista 'Barcelona za sve' koju podupire Podemos, dobila je najveći broj glasova u gradskom vijeću i ima koalicijski potencijal da dođe na vlast. U Španjolskoj se gradonačelnici ne biraju izravno, već u gradskom vijeću, a izborni se rezultati računaju po proporcionalnom sustavu. Stoga se očekuje i da će zbog većih izgleda za sastavljanje koalicije na mjesto gradonačelnice Madrida doći umirovljena odvjetnica Manuela Carmena, iako je jedno mjesto više odnijela po svemu suprotna političarka – pučanka Esperanza Aguirre. I dok je grofica Aguirre, moćna političarka koja se prije izbora doimala favoritom bez konkurencije, velika pobornica politike pokojne britanske željezne lady Margaret Thacher, bivša komunistica Carmena političarka je koja je tijekom svog rada za vrijeme Francove diktature preživjela brojne napade kao odvjetnica specijalizirana za zaštitu radnika. Njena lista 'Za Madrid' koalicija je lijevih grupacija koju je inicirao i podupire Podemos.
Karizmatska 71-godišnja Carmena kao glavni motiv za kandidaturu navodi želju da spriječi Aguirreu, čiji su suradnici dokazano upleteni u korupcijske skandale, da nastavi vlast pučana koji Madridom vladaju posljednje dvije dekade.
Aguirre je u svojoj izbornoj kampanji obećavala da će braniti biznis i smanjiti gradske namete, optuživala je beskućnike i prosvjednike da tjeraju turiste te najavljivala da će 'provesti duboku studiju da vidi razloge što ljudi žive ne ulicama'. Carmena, suprotno, najavljuje da joj je glavni zadatak borba protiv nejednakosti i deložacija te obećava obračun s korupcijom i prepolavljanje iznosa plaće gradonačelnika.
Aguirre od nedjelje nastoji sklepati koaliciju, plašeći građane riječima: 'Ako Podemos pobijedi na općim izborima u Španjolskoj, bit će to posljednji put da smo glasali na izborima.'
Obje za formiranje vlasti ovise o socijalistima, drugoj najjačoj tradicionalnoj stranci u Španjolskoj. Koalicije se moraju sklopiti unutar 20 dana od izbora, inače vlast ide stranci koja je osvojila nominalno najveći broj glasova.
U Barceloni je stvar jasnija. Pobjednička građanska platforma 'Barcelona za sve' postoji već nekoliko godina, a proizašla je iz prosvjednog pokreta Indignados. Početkom godine priključio joj se Podemos, što im je dalo dodatnu snagu i medijsku pozornost. Nastala je povezivanjem socijalnih pokreta i civilnih organizacija, a odlikuje je sistem otvorenih lista i transparentnosti. U svom manifestu prije izbora naveli su da plaće izabranih neće smjeti prelaziti 2000 eura te da u uredima smiju ostati najduže dvije godine.Zabranjuju također olaki prijelaz iz javnog ureda u uprave privatnih poduzeća, što je trenutačno jako raširena praksa. Vezano uz konkretne poteze u gradu, najavljuju socijalno stanovanje, odnosno, stavljanje u upotrebu praznih stanova, kakvih je u cijeloj Španjolskoj trenutačno na milijune, što je posljedica građevinskog balona koji se dramatično napuhao prije nego ga je kriza probušila. Za Barcelonu jedna od važnih stavki tiče se i turizma, s obzirom na to da grad od dva milijuna stanovnika svake godine opsjeda sedam milijuna posjetitelja. 'Ne želimo živjeti u tematskom parku. Želimo živjeti u inkluzivnom gradu i u kvartovima koji omogućuju pristojan rad', navode.
Prijestolnica Katalonije, koja je početkom 20. stoljeća bila kolijevka radikalne politike svih vrsta, ovjekovječena u Orwellovom djelu 'Kataloniji u čast', upravo porađa viziju lokalne demokracije za 21. stoljeće, konstatirao je jedan komentator Open Democracyja.
U toj novoj orijentaciji želi se poništiti jaz između građana i institucija, odnosno, između tradicionalne podjele na lijevo i desno. Borba protiv deložacija ili privatizacije zdravstva i obrazovanja nadilaze tu dihotomiju, što je i polazište Podemosa. Oni izmišljaju novi jezik u kojem prevladavaju pitanja ljudskih prava i demokracije, a koji rezonira s iskustvima današnjih građana.
Pobjeda te liste pokazuje i da za Katalonce postoje i druga bitna pitanja, pored pitanja nezavisnosti. Stranke koje se zalažu za nezavisnost Katalonije ostale su jake, međutim, očit je i rast Podemosa koji priznaje pravo Kataloncima na referendum, ali im to pitanje nije u fokusu i ne smatraju ga gorućim pitanjem za život Katalonaca.
Koliko se taj recept iz Madrida i Barcelone proširio na ostatak zemlje i što on govori o mogućim ishodima općih izbora u Španjolskoj u studenom? Prošlotjedni izbori održani su u 13 regija i više od osam tisuća općina. Pučka stranka i dalje je najjača s 27 posto glasova, ali je izgubila 2,5 milijuna glasača i apsolutnu vlast u osam regija, uključujući uporišta u Madridu i Valenciji. Socijalistička stranka je druga po snazi, ali je nastavila svoju silaznu liniju pokazanu i na izborima 2011. Podemos i njihova desna alternativa Ciudadanos etablirali su se i održavat će ravnotežu snaga u većini regija.
Je li to dovoljno za Podemos? Stranka koja je nastala na valu masovnih prosvjeda Španjolaca protiv mjera štednje, u ovom obliku postoji tek godinu dana, ali svjesni su da im se na općim izborima otvara mogućnost koja se neće lako ponoviti u budućnosti jer bi tradicionalne stranke u međuvremenu mogle dati sve od sebe da tu alternativu unište. Iako su na ovim izborima dobili ukupno 14 posto glasova, glavni tajnik Podemosa Pablo Iglesias španjolskim medijima je rekao kako smatra da su ostvarili odličan rezultat. Prvo, zbog pobjede u Madridu i Barceloni, a veliki gradovi su uvijek generator velikih promjena, a drugo zato što je time označen početak kraja dvostranačja Pučke stranke i socijalista PSOE-a, s obzirom na to da su obje stranke ostvarile najgore rezultate još od vremena kada je Španjolska ušla u tranziciju.
'Istina je da micanje tih stranaka s vlasti ide sporije nego što bismo mi željeli, ali mislim da je to povijesni trend koji je neizbježan i stavlja nas u poziciju da možemo pobijediti na općim izborima', ustvrdio je.
Iglesias kao prioritet postavlja svrgavanje korumpiranih pučana, pri čemu se u pojedinim regijama i gradovima može nametnuti suradnja sa PSOE. 'Oni za to moraju napraviti zaokret od 180 stupnjeva. Tražit ćemo nultu toleranciju na korupciju, institucije više neće biti prostor privilegirane manjine, gdje se odvija korupcija u formi vladanja. K tome, trebaju prestati rezovi i moraju se primijeniti mjere za spas građana. Ako je PSOE za to spreman, mi ćemo ih poduprijeti', kazao je Iglesias, otklanjajući mogućnost formalnog ulaska u vladu sa socijalistima.
'Mi smo rezultat krize političkih snaga, rezultat osiromašenja onih koji su prije predstavljali srednju klasu. Srednja klasa je više ideološki nego sociološki pojam, ona ovisi o nečijoj vlastitoj percepciji, a kriza je otkrila istinu o materijalnim uvjetima opstanka u zemlji gdje je 13 milijuna ljudi pod rizikom siromaštva. To je naša prirodna socijalna baza. Ako izgubimo taj plebejski karakter, nemamo budućnosti', navodi Iglesias.
U jednom članku objavljenom ovih dana Iglesias objašnjava fenomen Podemosa sljedećim riječima: 'Jasno je da u sadašnjim uvjetima nema govora o revoluciji ili o tranziciji u socijalizam, u povijesnom smislu te riječi. Ali postalo je izvedivo ciljati na samostalne procese koji će ograničiti moć financija, uvesti promjene u proizvodnju, osigurati širu redistribuciju bogatstva i tražiti demokratskiju konfiguraciju europskih institucija'.
