'Teško je, gotovo nemoguće dati pravo tumačenje. Ne bi se trebalo prepustiti euforiji, nego pročekati crkveni istragu i njezine rezultate. Svjedočanstva o natprirodnim i ljudima neobjašnjivim pojavama bilo je puno, sa svih strana svijeta, a mi ne možemo odmah reći da je nešto autentično, da dlolazi s Božje strane', kaže kapucinskii teolog fra Bono Zvonimir Šagi za Slobodnu Dalmaciju. Pojašnjava kako Crkva polako istražuje ove pojave, pa se definitivno neće odrediti ni prema međugorskim ukazanjima do god su vidioci na životu i dok prijavljuju da dobivaju poruke od Gospe.

'Međugorje je već duže u središtu pozornosti, posebno katolika koji žive u nama najbližim državama …Na koncu, vjernici znaju da čudesa nisu važna za njihovu vjeru, ona su potrebnija nevjernicima', kaže splitski karmelićanin o. Branko Zebić

Drago Plečko, autoritet za nadnaravne pojave kaže kako je ovakvih pojava u svijetu bilo dosta. 'Kod nekih se vidjelo da je moguća obmana uz korištenje neke kemikalije ili krvi koja nije autentična, ali bilo je i slučajeva koji su ostali nerazjašnjeni. Tih drugih bilo je manje, ali su ostali oslonac osobama sklonih vjeri. Ono što se također može vidjeti jest da se ovakvi fenomeni pojavljuju u teškim vremenima, kada se osjeća pritisak u kolektivnoj svijesti čovječanstva i takva čuda dolaze kao ohrabrenje ili upozorenje. …Snažni emocionalni pritisci mogu u ljudskom umu kreirati kojekakva stanja, zvali ih mi znanstveno tumačivim halucinacijama ili božanskom intervencijom', zaključuje Plečko.

Na portalu Bitno.netstudentski kapelan don Damir Stojić odgovara na pitanje čitatelja koji ovu pojavu smatra idolopoklonstvom koje je protivno katoličkom nauku.

'Važno je znati da se kršćansko štovanje svetih ikona i kipova ne usmjerava na njih same, već na onoga koga prikazuju. Treba voditi računa o jasnoj razlici između poštovanja i klanjanja. Dok svete slike i kipovi zaslužuju poštovanje, njima se nikada ne klanjamo. Oni ne utjelovljuju milosti sami po sebi, već nam samo pomažu uzdignuti duh Bogu kojemu smo se jedino dužni klanjati. Mislim da simboliku ikona i kipova možeš bolje razumjeti ako malo promotriš životno iskustvo. Što znači sličica djeteta koju roditelji nose u svome novčaniku? Zasigurno to nije njihovo dijete. Sličicu iz novčanika ne vodimo na ručak ili izlet, ne pridajemo joj nikakvu magičnu snagu. Međutim, ta slika pomaže da se češće sjetimo dragih osoba koje volimo. Zato i posebno brinemo o njima. Ništa se ne bi dogodilo našoj majci/ocu/bratu/sestri ako bi netko pred nama raskidao njihovu sliku. Ali bi li te taj čin pogodio? Na sličan način možemo razmišljati i o svetim slikama/kipovima u odnosu na Boga.

Tu se, dakle, ne radi ni o kakvom zavođenju naroda niti prekršaju prve (ne druge!) Božje zapovijedi. Naravno da su i u tom području moguća zastranjenja i da je katehetski odgoj i te kako koristan. Ali to ne znači da su slike i kipovi štetni i praznovjerni sami po sebi', pojašnjava.

Prof. dr. Adalbert Rebić kaže kako će službena Crkva o pojavama u Međugorju sigurno i dalje šutjeti. 'Ispitivanje bi trebala pokrenuti mjesna biskupija, odnosno mjesni biskup, a svi znaju da on ima negativan stav prema Međugorju te da je sve što se ondje događa za njega laž i obmanjivanje pa se može pretpostaviti da on ništa neće poduzimati', kaže dr. Rebić za Večernji list. dodajući da bi takvo ispitivanje trebao provesti niz stručnjaka od fizičara do psihologa.

'Ako se radi o čudesima – a ona postoje jer je svijet sam po sebi čudesan – onda se ona prihvaćaju u odnosu na konkretnu osobu i njezin stav prema religiji, odnosno čudesnosti. Naime, neki ljudi uopće ne prihvaćaju čudesa. No primjerice, proučavate li svemir, nalazite transcendenciju koju ne možete racionalno protumačiti i morate posegnuti za Bogom', kaže dr. Rebić. Samu pojavu svjetlosti u Međugorju on tumači biblijskom simbolikom jer je svjetlost u Svetom pismu znak božanske nazočnosti.