Pod trenerskim vodstvom Otta Barića prilično obnovljena Hrvatska krenula je u kvalifikacije za Euro 2004. u Portugalu, i to nakon neuspješnog nastupa na SP-u u Japanu. Od momčadi iz 1998. godine ostalo je vrlo malo igrača, oni glavni poput Zvone Bobana, Davora Šukera i Roberta Jarnija, pa Bilića i Štimca, više nisu igrali za reprezentaciju.

Kako je počelo, teško da je itko mogao misliti da će kvalifikacije imati sretan završetak, pa ipak - to se dogodilo. Nakon gotovo sramotnih 0:0 protiv Estonije u Osijeku i neugodnog poraza u Bugarskoj 2:0, naši su se vratili u život sjajnom pobjedom 4:0 nad Belgijom u Zagrebu, u utakmici u kojoj su 'kockasti' dobili novog vođu u liku Dade Prše.

Završili smo u dodatnim kvalifikacijama, u njima s(p)retno izbacili Sloveniju i našli se u Portugalu.

Hrvatski nastup na završnici bio je prilično kontroverzan i reakcije na dva remija i poraz u odlučujućoj utakmici s Engleskom bile su različite. Bariću se spočitavalo da je igrao previše defenzivno, a s druge strane stoji činjenica da smo zabili po dva gola Francuzima i Englezima te da smo protiv Francuske čak i oštećeni, što nas je koštalo plasmana u četvrtfinale.

U svakom slučaju, završnicu Eura obilježili su drugi, dok smo mi bili u - trećem planu. Dalje su iz naše skupine otišli Francuzi i Englezi, što je i bilo u skladu s objektivnim očekivanjima.

Već u prvoj fazi natjecanja ispali su veliki favoriti Njemačka, Italija i Španjolska. A priča o Grčkoj, njenom nevjerojatnom osvajanju naslova europskog prvaka, jedna je od najvećih nogometnih priča u povijesti europskog nogometa! Prvi put se dogodilo da isti par otvara i završava ovakvo prvenstvo, a u oba slučaja autsajder je bio uspješniji od velikog favorita i uz to - domaćina.

Prva utakmica u dobroj je mjeri odredila razvoj situacije u skupini A prvoga kruga. Nakon što su Giorgios Karagounis i Angleos Basinas šokirali gledatelje na stadionu Dragao u Portu (Cristiano Ronaldo je na konačnih 1:2 smanjio u 93. minuti), Portugalci su morali dobiti preostale dvije utakmice kako ne bi ispali već na početku. Tako su pred fanatičnom domaćom publikom redom nastradali Rusi i, u odlučujućem dvoboju, susjedi i uvijek najveći suparnici Španjolci kojima je presudio Nuno Gomes.

U skupini C ispala je Italija, što je svakako bila senzacija jer su 'azzurri' sigurno bili jači od sva tri suparnika, Danske, Švedske i Bugarske. No Talijani nisu uspjeli dobiti ni Švedsku ni Dansku, odigravši s njima dvije neodlučene utakmice (0:0 i 1:1).

U dvoboju sa Švedskom Italija je vodila do pet minuta prije kraja, a onda je Zlatan Ibrahimović postigao možda i najljepši pogodak na prvenstvu. Ali sve se to još moglo nadoknaditi u posljednjem susretu protiv blijede Bugarske u kojoj je 'azzurrima' trebala pobjeda od dva gola razlike za prolaz, a samo obična pobjeda ukoliko dvoboj između Danske i Švedske ne bi završio neodlučeno.

Postojala je ipak i jedna varijanta po kojoj bi Italiji trebala i pobjeda od tri razlike, i to ukoliko bi Švedska i Danska odigrale neodlučeno s velikim brojem golova (2:2, 3:3 ili slično). Odmah su počele kolati priče o tome kako će Skandinavci spaliti Talijane, ali malo tko je vjerovao da će se pošteni sjevernjaci poslužiti balkanskim trikovima. Nitko nije vjerovao sve dok Švedska i Danska nisu odigrale 2:2, u utakmici za koju je malo reći da je nalikovala prijateljskoj…

U skupini D najugodnije iznenađenje bila je Latvija, bez obzira na to što je na kraju završila na posljednjem mjestu. Latvijci su protiv Čeha rano poveli preko današnjeg hajdukovca Marisa Verpakovskisa i držali vodstvo sve do 73. minute kada je izjednačio Milan Baroš, da bi Marek Heinz pet minuta prije kraja ipak donio pobjedu favoriziranim Česima.

Latvijci se nisu predavali, nego su odigrali izvanrednih 0:0 s Njemačkom, pa su u posljednjem susretu teoretski bili u prilici izboriti i drugi krug. Nisu ipak uspjeli, Ruud van Nistelrooij zabio im je dva gola nakon pola sata igre i senzacija je izostala.

U četvrtfinalnim dvobojima jedino je Češka bila uvjerljiva, pobjedom 3:0 protiv Danske. Portugalci i Nizozemci su bili sretniji u raspucavanju jedanaesteraca protiv Engleske i Švedske, a Grčka je na putu prema senzacionalnom naslovu tukla Francusku golom Charisteasa u 65. minuti.

U polufinalu Portugalci nisu propustili priliku protiv Nizozemske (2:1), a Grci nastavili s pobjedama 1:0, ovoga puta srebrnim golom protiv Češke, kojega je u 106. minuti postigao korpulentni srednji branič Traianos Dellas.

Napokon, u velikom finalu je savršeno disciplinirana grčka momčad (to je zasluga njemačkog izbornika Otta Rehhagela!) još jednom pobijedila 1:0, Portugalce koji su već unaprijed proslavljali 'sigurni' naslov. Grčki kapetan Theo Zagorakis, tada već u 33. godini, doživio je najveću počast u karijeri jer, osim što je podignuo pobjednički pehar, proglašen je i najboljim igračem prvenstva.