„Uvijek sam se nadao da se ono najgore neće dogoditi. Ali jednostavno sam znao da će, ako nastave kako su započeli, s opremom kakvu su imali, neminovno doći do nesreće“, rekao je za BBC.

Lochridge, zviždač i bivši zaposlenik tvrtke OceanGate, otpušten je još 2018. godine nakon što je upozorio na ozbiljne sigurnosne propuste vezane uz podmornicu. U lipnju 2023., Titan je implodirao na dubini većoj od 3.800 metara, usmrtivši svih petero putnika – među kojima je bio i izvršni direktor OceanGatea, Stockton Rush.

Izvješće američke Obalne straže (USCG), objavljeno u utorak, pokazalo je da su ključni uzroci tragedije bili propusti u sigurnosnim procedurama, testiranju i održavanju koje je provodila tvrtka OceanGate.

Ljudima je prodana laž

„Toliko toga moglo je biti učinjeno drugačije. Od samog dizajna, preko konstrukcije, do izvođenja operacija – ljudima je jednostavno prodana laž“, rekao je Lochridge. No on također snažno vjeruje da su američke vlasti mogle – i trebale – intervenirati ranije kako bi zaustavile tvrtku.

Lochridge se pridružio OceanGateu sedam godina ranije kao direktor pomorskih operacija. Preselio je svoju obitelj iz Škotske u Sjedinjene Američke Države, uzbuđen zbog ambicioznih planova tvrtke.

OceanGate je tada razvijao novu podmornicu namijenjenu komercijalnim ekspedicijama do najpoznatije olupine na svijetu – Titanica. Lochridge je od početka bio uključen u projekt, surađujući s timom koji je dizajnirao podmornicu.

Bio je svjestan rizika

Imao je više od 25 godina iskustva na moru – počeo je u Kraljevskoj mornarici, a kasnije je postao pilot podmornice i voditelj operacija spašavanja, često odgovarajući na pozive u pomoć iz dubina. Bio je svjestan svih rizika koje donose ekstremni zaroni. Kao glavni pilot, upravo je on trebao upravljati podmornicom i voditi putnike gotovo 4.000 metara ispod površine kako bi vidjeli olupinu. Sigurnost je, kaže, bila temelj njegove uloge.

„Kao direktor pomorskih operacija, bio sam odgovoran za sve“, rekao je za BBC News. „Odgovarao sam za sigurnost svih zaposlenika OceanGatea i svih putnika koji su se trebali voziti podmornicom.“

Prototip nove podmornice – kasnije nazvane Titan – razvijan je u suradnji s Laboratorijem za primijenjenu fiziku Sveučilišta u Washingtonu (APL). Plan je bio da se trup – prostor za putnike – izgradi od karbonskih vlakana.

Dotad nijedna podmornica za duboka ronjenja nije bila izrađena od tog materijala. Većina ih je imala trupove izrađene od titana ili čelika. Ipak, Lochridge je imao povjerenje u stručnjake iz APL-a. Rečeno mu je, tvrdi, da će Titan proći sigurnosnu procjenu treće strane, poznatu kao certifikacija.

Lochridge je smatrao da je takva neovisna provjera apsolutno nužna – posebno s obzirom na eksperimentalne materijale koji su se koristili.

No do ljeta 2016. godine, Lochridge je počeo sumnjati u cijeli projekt. OceanGate je prekinuo suradnju s APL-om i odlučio interno preuzeti dizajn i izgradnju Titana.

Uznemirujuće dileme

To je za njega bilo uznemirujuće. Više nije imao povjerenja u inženjere unutar OceanGatea, koje nije smatrao dovoljno iskusnima za izgradnju plovila koje bi moglo izdržati nevjerojatne pritiske u dubinama oceana. „U tom sam trenutku počeo postavljati pitanja… i osjećao sam da imam moralnu i profesionalnu obvezu nastaviti ih postavljati“, prisjetio se.

Kako su dijelovi podmornice stizali, a plovilo dobivalo svoj konačni oblik, Lochridge je svjedočio sve većem broju problema. „Kada je stigao karbonski trup, bio je to potpuni nered“, rekao je. Uočio je vidljive pukotine u materijalu, mjesta gdje su se slojevi karbonskih vlakana odvajali – pojava poznata kao delaminacija.

Identificirao je i druge ozbiljne nedostatke. Karbonski trup imao je titanske kupole s oba kraja, no metal je, prema njegovim riječima, bio nepravilno obrađen. Brinulo ga je i to što prozor podmornice nije bio projektiran za ekstremne dubine.

Najviše ga je zabrinjavao izostanak neovisne sigurnosne certifikacije. Kaže da nikada nije skrivao svoje sumnje i zabrinutosti – niti je planirao šutjeti. „Javno sam iznio sve probleme koje sam uočio... ali neprestano sam nailazio na otpor“, rekao je.

Problem u ključnoj fazi razvoja

U siječnju 2018. još jednom je izrazio zabrinutost Stocktonu Rushu. Ovaj ga je tada zamolio da završi konačni pregled plovila. TItan se tada nalazio u ključnoj fazi razvoja. Putnici su već uplatili pologe za ekspedicije planirane za kasnije te godine. Probna ronjenja trebala su početi na Bahamima.

Lochridge je smatrao da je nužno odgoditi cijeli plan. „Sastavio sam izvješće i poslao ga svim direktorima tvrtke", prisjeća se. Već sljedećeg dana pozvan je na sastanak sa Rushom i nekoliko drugih zaposlenika. Prema prijepisu dvosatnog sastanka, koji je uključivao i njegov izvještaj, razmjena mišljenja između Lochridgea i Rusha bila je burna.

Pred kraj razgovora, reagirajući na sigurnosne brige, Rush je izjavio: „Ne želim umrijeti. Imam lijepu unuku. Bit ću prisutan. Razumijem razinu rizika u koju ulazim i to činim svjesno – mislim da je ovo jedna od najsigurnijih stvari koje ću ikada napraviti.“

Na Lochridgeovo iznenađenje, odmah nakon sastanka – dobio je otkaz. Zabrinut za sigurnost Titana, obratio se američkoj Upravi za sigurnost i zdravlje na radu (OSHA). OSHA je njegov slučaj proglasila hitnim zbog implikacija po javnu sigurnost i stavila ga pod program zaštite zviždača, koji štiti zaposlenike od odmazde zbog prijavljivanja zabrinutosti za sigurnost na radu.

U veljači 2018., OSHA je prenijela Lochridgeove zabrinutosti američkoj Obalnoj straži (USCG). No, Lochridge tvrdi da se sve promijenilo nakon što je OSHA formalno obavijestila OceanGate o istrazi. U ožujku iste godine, OceanGate je zatražio od Lochridgea da povuče tužbu, uz zahtjev da plati 10.000 dolara za sudske troškove. On je to odbio.

Dočekala ga tužba

U srpnju 2018., OceanGate je podnio tužbu protiv Lochridgea – i njegove supruge Carole – zbog navodnog kršenja ugovora, krađe poslovnih tajni, prijevare i drugih optužbi. Sljedećeg mjeseca, Lochridge je odgovorio protutužbom zbog nezakonitog otkaza.

Tvrdi da je tijekom cijelog postupka OSHA bila neučinkovita i nije ga zaštitila od kontinuirane odmazde. „Dostavio sam im svu dokumentaciju, zvao ih svakih nekoliko tjedana“, rekao je. „Nisu poduzeli ništa.“

U prosincu 2018., iscrpljeni i pod rastućim pravnim pritiscima, Lochridge i njegova supruga odlučili su odustati od slučaja. Time je pravni proces završen. Lochridge je povukao svoju prijavu OSHA-i, a istraga je obustavljena. Također je potpisao sporazum o povjerljivosti.

„Carole i ja učinili smo sve što smo mogli. Došli smo do točke potpunog sagorijevanja. Nismo više imali snage. 'Prebili' su nas.“

Tako je OceanGate nastavio s planovima. U 2018. i 2019., prototip podmornice prošao je svoja prva testiranja na Bahamima – uključujući jedno, kojim je upravljao sam Rush, a dosegnulo je dubinu od 3.939 metara. Kasnije je otkrivena pukotina u trupu, pa je 2020. ugrađen novi karbonski trup, čime je nastala druga verzija Titana.

Godine 2021., OceanGate je započeo s komercijalnim zaronima do Titanica, izvedenih 13 puta tijekom dviju sezona. No u lipnju 2023., Titan je nestao sa petero ljudi na brodu – uključujući Stocktona Rusha. Nakon dana neizvjesnosti, olupina podmornice pronađena je razasuta po morskom dnu.

Na javnim saslušanjima održanima kasnije te godine, Lochridge je oštro kritizirao OSHA-u: „Vjerujem da se tragedija mogla izbjeći da je OSHA ozbiljno pristupila mojim prijavama. Ovo se nije smjelo dogoditi. Nije moralo – i trebalo je biti zaustavljeno.“

Kao odgovor, glasnogovornik OSHA-e izjavio je da program zaštite zviždača ima ograničen opseg – štiti pojedince od odmazde, ali ne istražuje konkretne sigurnosne prijave. Rečeno je i da su navodi proslijeđeni odgovarajućoj agenciji – u ovom slučaju američkoj Obalnoj straži.

Propuštena prilika za pravodobnu intervenciju

USCG je kasnije priznao da je sporo reagiranje OSHA-e bila propuštena prilika za pravodobnu intervenciju. Osim toga, izvješće je također kritiziralo nedostatak učinkovite suradnje između OSHA-e i USCG-a, te navelo da su nakon nesreće poduzete mjere za poboljšanje komunikacije i koordinacije.

Jason Neubauer, predsjednik Pomorskog istražnog odbora USCG-a, izjavio je za BBC: „Sustav nije funkcionirao za zviždača. Moramo i možemo bolje – i već radimo na tome.“

OceanGate je nakon nesreće trajno obustavio poslovanje i stavio sve resurse na raspolaganje istragama.