ŽRTVE SELEKTIVNE PRAVNE DRŽAVE

Potresna priča o obitelji koja je zbog poreznog duga ostala bez djedovine

  • Autor: L.A.
  • Zadnja izmjena 17.10.2012 16:02
  • Objavljeno 17.10.2012 u 16:02
Mira Vukić

Mira Vukić

Izvor: Pixsell / Autor: Dino Stanin/PIXSELL

Priča o obitelji Vukić iz Zadra koja je zbog poreznog duga ostala bez svoje djedovine, nažalost, postat će samo jedna u dugačkom nizu tragičnih priča o ovrhama nad hrvatskim obiteljima koje u posljednje vrijeme trpe nasilje kroz kršenje ljudskih prava i ljudskog dostojanstva, kako od banaka i korporacija, tako i od institucija vlastite države

Udruga Hrvatska sloga koja se diljem svijeta obraća javnosti u svom je dopisu detaljno iznijela kronologiju slučaja obitelji Vukić i njihove kuće.

Lijepa naša na smrtnoj postelji

Iz jedne od najstarijih kuća u Arbanasima, stare preko dvije stotine godina, za koji će dan biti prisilno iseljena hrvatska obitelj Vukić. Naime, u toj kući sada živi obitelj Višnje i Mira Vukića, kojoj ovih dana prijeti, prema tvrdnjama vlasti, definitivno iseljavanje iz pradjedovskog doma.

Kuća je to u kojoj je rođen i Mirov djed Vladimir Vukić, koji za vrijeme bombardiranja Zadra, 1943. nije htio ići u sklonište, već bi širom otvorio prozore i pjevao 'Oj ti vilo, vilo Velebita…', za dišpet i fašistima i komunistima. Tu je rođen i Vladimirov brat, dr. Ante Vukić, predsjednik zadarskih pravaša, veliki protivnik talijanske okupacije Zadra, organizirao je još tada potpisivanje peticije za očuvanje samostalnosti od Talijana, i kad je pošao u Split predati potpisane liste, u insceniranoj prometnoj nesreći kod Omiša – likvidiran je. Iz ove kuće je potekao i dr. Kruno Krstić, rođen 1905, poznati lingvist, filozof, psiholog i povjesničar, a osnovna škola u Arbanasima nosi njegovo ime.

Nesebični Vukići

Ratne 1991. godine zadarski Crveni križ poziva građane da prime prve izbjeglice iz zadarskog zaleđa, i Višnja i Miro bez premišljanja i službeno zaprimaju prve izbjeglice, koje nesebično zbrinjavaju u svome domu, u toj slavnoj kući tijekom Domovinskog rata, te unatoč neprekidnom granatiranju i nemogućim uvjetima života, njihova obitelj ostaje cijelo vrijeme u svojoj kući u Zadru. Nažalost, neposredno po završetku rata, 1996. godine, i Višnja i Miro ostaju bez posla; lopovskom privatizacijom tvrtki, oni postaju tehnološki višak, iako još relativno mladi ljudi. Nakon šest mjeseci na zavodu za zapošljavanje, Miro je otvorio automehaničarsku radnju jer to je bilo jedino što je znao raditi, a obitelj je morao prehraniti. No, kao i u svakom poslu, imao je svijetlih, ali i onih tamnih, teških godina. Kako je dvije godine bila zatvorena cesta kroz zadarsko naselje Arbanase, u kojoj je bila Mirina radnja, zbog radova na gradnji kanalizacijskog sustava, takva situacija negativno se i odrazila na poslovanje automehaničarske radionice. Zbog javnih radova nije bio u mogućnosti raditi ni uredno uplaćivati porez ni ostale doprinose… Za to vrijeme supruga Višnja je povremeno čuvala starije osobe kako bi prehranila troje djece.

Selektivna pravna država

Njihova kćer Tina se udala i na potkrovlje kuće 2006. godine podigla stambeni kredit za svoju obitelj, kako bi imala gdje živjeti, a kredit je banci uredno otplaćivala. No Mirine obaveze nisu uredno podmirivane, te mu se povećavao dug prema poreznoj upravi i 2007. penje se do 92.000 kuna, ali s lihvarskim poreznim kamatama u trenutku prodaje kuće 2008. godine dostiže iznos od vrtoglavih 288.000 kuna.


Kuća Vukićevih prodana je na ponovljenoj drugoj dražbi za 40.000 eura, bez stručne procjene vrijednosti, iako se zna da kuća na takvoj poziciji u jednom od najljepših i najuređenijih dijelova Zadra, vrijedi preko 200.000 eura. No, kako bi apsurd 'pravne hrvatske države' bio potpun, pobrinula se sutkinja Općinskog suda, koja je dala nalog da se dobiveni iznos od prodaje Vukićeve kuće uplati banci, na račun otplate kredita koji je podigla Mirina kći i uredno otplaćivala. U banci su se pak čudili zašto im je kredit otplaćen u cijelosti, kad to nisu tražili. No sutkinja je taj iznos dodijelila banci, iako se banci uredno otplaćivao kredit! Da bi paradoks bio potpun – od prodaje kuće namirena je samo banka, a na državni proračun nije dospjela ni lipa, iako je to, navodno, bio cilj zapljene i prodaje kuće. Tako dug Mire Vukića prema poreznoj upravi i dalje raste – svakim danom se povećava i donedavno je iznosio 600.000 kuna. Stara kuća Vukićevih prodana je slovenskom državljaninu Blažu Sotlaru.

Obitelj Vukić, iako tek na 91. mjestu popisa dužnika, očit je primjer upotrebe sile u provedbi zakona na malom, nemoćnom čovjeku kojeg nitko ne štiti.

Deložacija obitelji Vukić najavljena je za 8. studenoga ove godine, a u probleme su ušli zbog 71 tisuće kuna poreznog duga.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi