U danima kada Korejskom poluotoku po tko zna koji put prijeti rat, možda i nuklearnim oružjem, reaktualizirala se pomalo paranoidna priča o tajnim podzemnim tunelima koje komunistički Sjever navodno kopa kako bi na prepad zauzeo Južnu Koreju
Legenda ima realnu podlogu: između 1974. i 1990. godine uz granicu su otkrivena četiri takva tajna tunela: najveći od njih bio je dovoljno prostran da se kroz njega u sat vremena prebaci cijela divizija od 30 tisuća naoružanih vojnika. Tunel je izbio na površinu svega 50-ak kilometara od Seoula. Jedan od četiri prolaza danas je turistička atrakcija.
U međuvremenu, u Južnoj Koreji je potraga za tunelima postala ne samo vojnom misijom, nego i jednim od neobičnijih hobija za civile. Među tragačima je i vremešni katolički svećenik Lee Jong-chang koji je za New York Times ispričao da na taj način pokušava doprinijeti boljitku svoje domovine, ustvrdivši da su tuneli 'zadnje tajno oružje Sjeverne Koreje'.
Čuju se tvrdnje da je sjevernkorejski režim produbio još 20-ak podzemnih prolaza za prepad na kapitalističkog neprijatelja, ali u dva desetljeća potrage nije pronađen nijedan. No potraga za tunelima i dalje je opsesija manjoj skupini ljudi u rasponu od demilitariziranih časnika do vjerskih radikala. Nekima od njih ta je opsesija stvorila obiteljske i financijske probleme.
