U travnju je Trumpova administracija iznijela ideju da bi u sklopu sporazuma o okončanju sukoba u Ukrajini mogla pravno priznati Krim kao dio ruskog teritorija.

'To je vrlo opasan presedan ako se takve stvari uopće uvrste na dnevni red mirovnih pregovora', upozorila je za Politico Irina Marčuk, izvanredna profesorica međunarodnog kaznenog prava na Sveučilištu u Kopenhagenu. 'Ovo je nešto što ne bi trebalo biti na stolu', dodaje.

U pitanju je načelo koje upravlja međunarodnim odnosima od kraja Drugog svjetskog rata - da se granice ne mogu mijenjati silom.

'Tko je jači, tlači' odnosilo bi se ne samo na Rusiju, već i na kinesku prijetnju aneksijom Tajvana, kao i na zemlje za koje je Trump rekao da bi ih SAD mogao anektirati: Grenland, Kanadu i Panamu.

'To oblikuje način na koji razmišljamo o pravilima', rekla je Lauri Mälksoo, profesorica međunarodnog prava na Sveučilištu u Tartuu u Estoniji. 'Gdje će ovo postaviti presedan? Postaje teže kritizirati neku srednje jaku državu zbog pokušaja nečeg sličnog u vlastitom dvorištu, jer oni mogu reći: 'Pogledajte što se tamo dogodilo - zašto ja ne mogu učiniti isto?''

Pravni napori Kremlja

Rusija pokušava legalizirati svoju aneksiju i negoduje zbog svakog neuspjeha na međunarodnoj sceni. Kada je Međunarodni kazneni sud klasificirao ruske postupke na Krimu kao okupaciju, Moskva je napustila to tijelo 2016. godine.

Inzistira na tome da je službeno priznanje Krima - koji je od 2014. pretvorila u glavnu vojnu bazu - ključno za rješavanje rata protiv Ukrajine. U neuspjelim mirovnim pregovorima s Kijevom nakon početka invazije 2022. godine, Moskva je zahtijevala da Ukrajina prizna Krim kao dio Ruske Federacije.

U međuvremenu, Ukrajina se bori protiv ruske agresije na međunarodnim sudovima od 2014. godine, dobivši nekoliko presuda kojima se utvrđuje da je Krim - s dijelovima istočne i južne Ukrajine - privremeno i nezakonito okupiran.

Presuda Europskog suda za ljudska prava iz 2021. utvrdila je da je Rusija odgovorna za kršenja ljudskih prava na Krimu - uključujući mučenje, nezakonito pritvaranje i prisilne nestanke. Time je uspostavljen ključni presedan jer se priznalo da je Moskva efektivno preuzela kontrolu nad poluotokom od Ukrajine silom 27. veljače 2014., a ne putem pravno manjkavog referenduma u ožujku te godine, kako Rusija tvrdi.

Isto pravno obrazloženje - da je Rusija ilegalno okupirala ukrajinski teritorij - temelj je i drugih ključnih kaznenih progona, uključujući prisilnu deportaciju ukrajinskih građana. Priznanje da je Krim legalno ruski potkopalo bi taj napor.

'Da je Rusija suverena na ovom teritoriju, sud ne bi razmatrao takva kršenja', primijetila je Darja Sviridova, odvjetnica sa sjedištem u Kijevu, podrijetlom s Krima, koja je opsežno radila na slučajevima vezanim uz to. 'Ova kršenja su markeri koji nam zapravo, putem pravosudnih institucija, govore da ovo nije teritorij Rusije.'

U praksi bi to značilo da politike poput prisiljavanja Ukrajinaca na prihvaćanje ruskih putovnica ili deportacije ukrajinskih građana u zatvore tisućama kilometara udaljene u Rusiji više ne bi mogle biti pravno osporavane, rekla je Sviridova. Smatralo bi se da Rusija tako ostvaruje svoj suverenitet, što uključuje ovlasti ustavnih promjena i nametanja državljanstva - sve dok te akcije poštuju osnovna ljudska prava, dodao je Mario Pasquale Amoroso, pravni asistent u Komisiji UN-a za međunarodno pravo.

Propaganda Moskve

Ukrajinski pravni napori nisu samo tražili odgovornost - oni su također razotkrili propagandu Kremlja, uključujući tvrdnje da se Krim pridružio Rusiji činom samoodređenja ili da Rusija samo štiti stanovnike koji govore ruski. Tijekom saslušanja na Europskom sudu za ljudska prava prije 2022. godine, Moskva se više puta pozivala na te narative, rekla je Margarita Sokorenko, predstavnica Ukrajine pred Europskim sudom za ljudska prava.

'Naš spor se odnosi na utvrđivanje istinitih činjenica. Radi se ne samo o borbi za pravdu, već o borbi za istinu', rekla je.

Rusija je prvi put osvojila Krim 1783. godine pod Katarinom Velikom i držala ga sve dok ga nije poklonio Ukrajini 1956. godine sovjetski vođa Nikita Hruščov - što je odluka koju je osudio ruski predsjednik Vladimir Putin.

Krim je, s ostatkom Ukrajine, glasao za neovisnost na referendumu 1991. godine i imao je status autonomne republike unutar Ukrajine sve dok ga Rusija nije anektirala 2014. godine nakon uličnih prosvjeda koji su svrgnuli prorusku vladu u Kijevu.

Ako Rusija dobije pravno priznanje svoje vlasti na Krimu, posebno retroaktivno od 2014., 'to bi značilo da se svi službeni akti koji su se dogodili na Krimu mogu pripisati Rusiji i više nemaju nikakve veze s Ukrajinom', rekao je Jan Wouters, profesor međunarodnog prava na KU Leuven u Belgiji. 'To bi moglo legitimirati postupke ruske vlade tamo.'

Slabljenje konsenzusa

S rastućim pritiskom za mirovne pregovore, Ukrajina je javno i odlučno isključila ustupke oko statusa Krima. 'U ovom slučaju nemamo o čemu razgovarati. Ovo je protivno našem ustavu', rekao je predsjednik Volodimir Zelenski kao odgovor na Trumpove izjave.

'Ovo je naša crvena linija - nema priznanja', rekao je za Politico Anton Korinevič, ukrajinski veleposlanik i predsjednik središnje skupine koja radi na osnivanju posebnog suda za zločin agresije.

Taj čvrsti stav o Krimu preklapa se sa širim pravnim naporima da se Rusija pozove na odgovornost. Europske su nacije ranije ovog mjeseca najavile stvaranje novog posebnog suda koji bi Ukrajini mogao ponuditi novi pravni put za osporavanje ruskih postupaka prema međunarodnom pravu.

Tribunal, koji bi trebao početi s radom već sljedeće godine, usredotočit će se na procesuiranje zločina agresije. Ključno pitanje s kojim se suočava je vremensko: hoće li se baviti samo invazijom velikih razmjera, koja je započela u veljači 2022., ili će uključivati ​​i ruske akcije počevši od aneksije Krima 2014.?

Korinevič je naznačio da će tražiti ovo drugo. 'Za Ukrajinu je uvijek bilo vrlo očito i naš je stav bio čvrst da je agresija započela 2014. Vrlo je važno da će sud moći pokriti događaje koji su se dogodili prije 2022.', kazao je.

Što bi značila promjena američkog stava?

Tribunalu će domaćin biti Vijeće Europe. No, kao znak novog smjera pod Trumpom, SAD je povukao svoju podršku, smanjio sudjelovanje u međunarodnim pravnim naporima, čak se i stavio na stranu Moskve u dvije nedavne rezolucije Ujedinjenih naroda vezane uz rat.

Ova promjena u američkom pozicioniranju ima težinu. Na globalnoj sceni međunarodnog prava potezi velike sile poput SAD-a koji dovode u pitanje odgovornost za rat ili priznaju Krim kao ruski mogli bi imati ozbiljne domino efekte - i političke i ekonomske - potkopavanjem krhkog međunarodnog konsenzusa.

'S pravnog gledišta, Krim ostaje okupiran', rekla je Sviridova, 'ali politički narativi jednog od ključnih igrača koji je podržavao teritorijalni integritet Ukrajine promijenit će se, ekonomski narativi će se promijeniti i, naravno, sve će to staviti veliki pritisak na konsenzus velikog broja zemalja. To će utjecati na političke rezolucije međunarodnih organizacija, naprimjer UN-a.'

Kratkoročno, tvrtke kojima je poslovanje ograničeno zbog europskih sankcija mogle bi se pokušati vratiti poslovati na Krimu, rekla je Sviridova. Dugoročno gledano, to bi moglo potkopati međunarodno pravo.

'Očito je da će ovo biti presedan i iskušenje za druge zemlje da silom iznesu svoje teritorijalne zahtjeve', rekla je.

Putinov cilj nije Krim

Bivši krimski politički zatvorenik Nariman Dželjal upozorio je da će prvi koji će patiti od takvih promjena biti oni koji još uvijek žive pod okupacijom. Dželjal, sada ukrajinski veleposlanik u Turskoj, uhićen je na Krimu 2021. nakon što je prisustvovao Krimskoj platformi u Kijevu, velikom ukrajinskom diplomatskom naporu za učvršćivanje međunarodnog konsenzusa da je Krim Ukrajina. Pušten u razmjeni zatvorenika prošle godine, razočaran je time što se potkopava cilj zbog kojeg je otišao u zatvor.

'To je ogromna uvreda za one koji još žive na Krimu. Ostavljanje teritorija i ukrajinskih građana pod okupacijom znači nastavak represije', rekao je. 'Ako Trump učini ono što je predložio, to nije strašno samo s gledišta globalne politike, već je strašno za konkretne pojedince.'

Dželjal smatra da bi svaki takav kompromis u ime zaustavljanja rata ionako bio uzaludan. 'Čak i ako SAD prizna Krim kao ruski, to neće zaustaviti Putina jer njegov cilj nije Krim - on je puno veći', zaključio je.