Ljudi koje liječnici uspiju oživjeti nakon što im je utvrđena klinička smrt često pričaju da im se pred očima odvrtio film u kojem su se prisjetili svih važnijih događaja u životu ili da su vidjeli svjetlo na kraju tunela
Na tu temu napisane su brojne knjige poput 'Života poslije života' dr. Raymonda Moodyja, a mnogi su ljudi neobična i često blažena iskustva kliničke smrti protumačili kao svojevrstan uvod u novi duhovni život. Ova
pojava nije ništa novo - u svojim su je zapisima spominjali još stari Grci, među kojima i Platon u 'Državi' u priči o ratniku Eru koji je oživio usred pogreba.
Anesteziolog Lakhmir Chawla iz Medicinskog centra sveučilišta George Washington i njegov tim nedavno su u časopisu Journal of Palliative Medicine objavili retrospektivu analiza mozga kod sedam uspavanih pacijenata u kritičnom stanju koji su bili skinuti s aparata za održavanje života. Bilježeći EEG zapise električnih aktivnosti živčanih stanica, Chawla je otkrio da u trenutku smrti, unatoč padu krvnog tlaka i time padu aktivnosti mozga, u jednom kratkom razdoblju dolazi do naglog porasta broja izboja neurona.
'Koliko znamo, mi smo po prvi put zabilježili ova zbivanja', rekao je Chawla: 'To se događa u neobičnom trenutku kada bi se očekivalo da mozak fiziološki umire zbog nedostatka krvi.'
Izmjereni porast aktivnost mozga trajao je od 30 do 180 sekundi, a pokazao je svojstva koja se uobičajeno povezuju sa svjesnim stanjem i visokim razinama obrade informacija poput iznimno brzih električnih oscilacija poznatih kao gama valovi.
Chawlin tim pretpostavlja da su ovi neočekivani usponi u trenutku smrti svojevrstan posljednji krik, odnosno trzaj mozga u područjima koja su nadražena nedostatkom kisika. Žive živčane stanice stalno održavaju svoju razliku u naboju poput polova na bateriji. Za to je potrebna energija koja se stvara sagorijevanjem, za koje je pak neophodan kisik. Kako protok krvi slabi nestaje kisika, stanice više ne mogu održavati svoj polaritet, pa stihijski ispaljuju elektricitet, čime se stvara prava bujica aktivnosti koja se širi mozgom. Kada ovi trzaji nastanu u područjima mozga odgovornim za pamćenje, pacijent će se prisjetiti mnogih detalja iz svojeg života, kaže Chawla.
Iako su mjerenja službeno obavljena na samo sedam pacijenata, Chawla kaže da je ista zbivanja uočio u više od 50 slučajeva. Njegov tim planira nastaviti istraživanja naprednijim uređajima na većem broju pacijenata kako bi podrobnije zabilježio što se zbiva u cijelom mozgu u trenutku smrti.
Neka druga istraživanja pokazala su kako 15-20 posto ljudi koji su preživjeli srčani udar ili kliničku smrt zadržava potpunu lucidnost, pamćenje i razum tijekom procesa oživljavanja.
Krajem 2008. godine pokrenut je projekt AWARE (Awareness during Resuscitacion – svjesnost tijekom oživljavanja) u kojem stručnjaci planiraju ispitati više od tisuću sličnih slučajeva. Njegov voditelj Sam Parnia upozorava da nema dokaza da je Chawlino istraživanje uistinu povezano s doživljajima blizu smrti jer su svi ispitanici umrli. 'Budući da su svi pacijenti umrli, ne možemo reći što su stvarno doživjeli', kaže Parnia.
