Kontinent koji je desetljećima bio periferna zona interesa sada je središnje bojište novog Hladnog rata. I dok se Washington i Bruxelles fokusiraju na Ukrajinu i Indopacifik, Kremlj polako, ali sigurno, gradi mrežu utjecaja koja bi mogla presjeći zapadne opskrbne lance i destabilizirati regije na samim granicama Europe
Dok se Zapad bori s krizama u Ukrajini, Gazi i na indopacifičkom frontu, Rusija tiho i odlučno širi svoj utjecaj u Africi. Taj kontinent više nije samo bojišnica velikih sila iz doba Hladnog rata, već ključno poprište novog globalnog preustroja moći. Moskva ne skriva svoje ambicije - želi iskoristiti vakuum koji je nastao povlačenjem Francuske i SAD-a iz Sahela te konsolidirati svoju prisutnost od Crvenog mora do Atlantskog oceana.
Nakon što je ruska paravojna skupina Wagner neki dan najavila povlačenje iz Malija, što su ruske vlasti predstavile kao prirodan završetak njihove misije, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov brže-bolje istaknuo je da to nipošto ne znači da je oslabio interes Rusije za Afrikom, poručivši da je ruska prisutnost na kontinentu u porastu te da će suradnja s afričkim državama biti 'sveobuhvatna, s naglaskom na gospodarstvo i ulaganja, ali i osjetljiva područja - obranu i sigurnost'.
vezane vijesti
Nakon niza vojnih udara koji su zadnjih godina potresli zapadnu Afriku, Rusija je postupno jačala utjecaj u regiji, često istiskujući zapadne i europske sile iz sigurnosnih i političkih struktura.
Rusija, osim vojne dimenzije, u Africi razvija i političku i gospodarsku agendu. Prema izvješćima organizacije Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, ruski utjecaj u više od deset afričkih zemalja uključuje sve – od manipulacija izbornim procesima i dezinformacijskih kampanja do krijumčarenja sirovina u industrijskim razmjerima.
Mnoge ruske rudarske kompanije prisutne su u Africi te su često prikrivene iza tzv. proxy tvrtki. Njihovo djelovanje pojačano je nakon početka invazije na Ukrajinu, kada je afrički kontinent dobio dodatnu stratešku važnost za Moskvu. Uz obilje prirodnih resursa i potrebu za energentima, afričke zemlje nude Rusiji priliku da zaobiđe zapadne sankcije i ostane gospodarski relevantna.
Od Wagnera do Afričkog korpusa: Mutacija ruske moći
Iako se činilo da će smrt Jevgenija Prigožina u avionskoj nesreći 2023. označiti kraj zloglasne Wagner grupe, Kremlj je već imao spreman plan za transformaciju tog alata vanjske politike. Nastao je tzv. Afrički korpus – paravojna formacija pod direktnom kontrolom Ministarstva obrane Rusije, preuzevši Wagnerove operacije u Maliju, Srednjoafričkoj Republici (CAR) i drugim žarištima. Prema informacijama s ruskih kanala na Telegramu, koje je prenio Reuters, 70 - 80 posto boraca Korpusa čine bivši vagnerovci.
Za razliku od Wagnerove 'rambovske' taktike, Afrički korpus ima 'lakši otisak' - više se fokusira na vojnu obuku, osiguravanje objekata i isporuku oružja, a manje na izravne borbe. No strateški cilj ostaje isti – održati režime koji se oslanjaju na rusku zaštitu, osigurati pristup rudnim bogatstvima te potkopati zapadne sigurnosne strukture.
Savez država Sahela: Proruska tampon-zona u srcu Afrike
Nakon državnih udara u Maliju (2020. i 2021.), Burkini Faso i Nigeru, sve tri zemlje raskinule su veze s bivšim kolonijalnim gospodarima i potpisale sigurnosne sporazume s Moskvom. Potom su osnovale tzv. Savez država Sahela (AES), kojim se želi stvoriti regionalna vojna sila neovisna o zapadnim savezima poput ECOWAS-a ili Afričke unije.
U travnju 2025. ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ugostio je ministre vanjskih poslova tih triju zemalja u Moskvi i poručio da je Rusija spremna pomoći u izgradnji zajedničkih oružanih snaga. To je konkretan korak prema stvaranju proruske tampon-zone u srcu Afrike – regiji ključnoj za migracijske tokove, trgovinu sirovinama i borbu protiv džihadističkih skupina.
Od zlata do urana: Gospodarska podloga ruske strategije
Za razliku od Zapada, koji često razdvaja vojnu i ekonomsku suradnju, Rusija ih spaja u jedinstvenu strategiju. U Maliju su ruski borci preuzeli kontrolu nad zlatnim rudnikom Intahaka dok u CAR-u ruske kompanije bliske Wagneru kontroliraju rudnike zlata i dijamanata, uključujući onaj u Ndassimi, čija se vrijednost procjenjuje na više od milijardu dolara. Prema podacima Svjetskog vijeća za zlato, Wagner je zaradio više od 2,5 milijardi dolara iz ilegalne trgovine zlatom u CAR-u, Sudanu i Maliju od početka rata u Ukrajini.
U Nigeru, Rusija pokušava preuzeti kontrolu nad rudnicima urana – ključnog resursa za energetsku sigurnost Europe, a koji je godinama eksploatirala Francuska. Time se samo potkopava zapadni utjecaj na kontinentu te istodobno jača veza između Moskve i njenih strateških saveznika, poput Irana, kojem je već isporučen dio nigerijskog urana.
Uz oružje i vojne instruktore, Rusija šalje tone humanitarne pomoći – od žitarica do goriva. Primjerice, Burkini Faso isporučeno je više od 700 tona graška dok je Niger primio 20.000 tona pšenice. Ova pomoć ima dvostruku svrhu - popuniti prazninu koju je ostavio Zapad i učvrstiti proruske režime.
Put prema Atlantiku: Sljedeća faza ruske ekspanzije
Iako Rusija još nije službeno objavila planove za uspostavu vojne baze na atlantskoj obali Afrike, diplomatski i vojni koraci ukazuju na to da je ona samo pitanje vremena. U Ekvatorijalnoj Gvineji, zemlji bogatoj naftom, već je raspoređeno do 200 ruskih vojnika s ciljem 'zaštite režima' predsjednika Teodora Obianga. Slično kao u Siriji, Kremlj nudi sigurnost u zamjenu za političku lojalnost i strateški položaj.
Raste i diplomatska prisutnost: Moskva do 2026. planira otvoriti veleposlanstva u Gambiji, Liberiji, Togu, Nigeru, Sijera Leoneu i Južnom Sudanu – zemljama u kojima Zapad sve više gubi tlo pod nogama.
No Rusija ne djeluje sama. Njezina suradnja s Iranom i Kinom u Africi oblikuje novu osovinu moći, čiji je cilj potkopati zapadne interese na kopnu, moru i u zraku. Dok Kina ulaže u infrastrukturu i dominira trgovinom, Iran traži pristup strateškim sirovinama, a Rusija osigurava sigurnosni štit i političku potporu režimima na vlasti.
