Hamon je u političke vode ušao još kao student sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća, postavši jedan od čelnika studentskog sindikata UNEF, a početkom devedesetih postaje predsjednik Pokreta mladih socijalista.

Tijekom godina napreduje u stranci pa kao dobar poznavatelj problematike mladih postaje i povjerenik za mladež Socijalističke stranke. Njegovu posvećenost problemima koje muče mlade Francuze zamijetio je i Lionel Jospin koji ga uzima za savjetnika za mladež tijekom predsjedničkih izbora 1995. godine.

Uspinjući se u hijerarhiji Socijalističke stranke od 2008. godine postaje njezin glasnogovornik, a tu dužnost obavlja sve do 2012. godine kada postaje državni tajnik za gospodarstvo, financije i vanjsku trgovinu, a potom na poziv premijera Manuela Vallsa postaje ministar obrazovanja.

Hamon je slovio za glasnog kritičara socijalno-liberalne politike bivšeg predsjednika Francoisa Hollandea i nekadašnjeg premijera Vallsa, smatrajući kako su čelnici socijalista iznevjerili temeljna načela ljevice.  Štoviše, svoju pobjedu unutar stranke može zahvaliti borbom protiv gašenja radnih mjesta kao posljedicu posvemašnje robotizacije.

Novi prvi čovjek socijalista, naime, smatra kako se radna mjesta mogu očuvati  smanjenjem radnog tjedna sa 35 sati na 32 sata, uvođenje poreza na robote i uvođenje bezuvjetnog temeljnog prihoda koji bi iznositi 750 eura na mjesec, a kojeg bi dobivali najpotrebitiji te mladi Francuzi do 25 godina, a kasnije i svi ostali francuski državljani.

Čelnik socijalista zalaže se za legalizaciju kanabisa te eutanazije, a poznat je i po svojim ekološkim stavovima te kao zagovornik šireg investiranja u obnovljive izvore energije.