Rusija pokušava modernizirati svoje strateške zračne snage, a jedan od važnijih projekata u tom procesu razvoj je dalekometne krstareće rakete H-BD, poznate i pod oznakom Izdeliye 506.

Njezine mogućnosti analizirane su u novom izvješću britanskog Kraljevskog instituta za obrambene i sigurnosne studije (RUSI), koje potpisuje vojni analitičar Sidharth Kaushal.

Kako piše ukrajinski vojni portal Defense Express, raketa je namijenjena ruskim strateškim bombarderima Tu-95MS i Tu-160M, a trebala bi im omogućiti napade na ciljeve udaljene tisućama kilometara bez potrebe za približavanjem protivničkoj protuzračnoj obrani.

Nova raketa kao zamjena za neuspjeli projekt bombardera

Razvoj H-BD-a povezan je s problemima ruskog programa strateškog bombardera nove generacije PAK DA, poznatog i pod nazivom Poslannik.

Taj je projekt trebao omogućiti postupnu zamjenu postojećih strateških bombardera Tu-95MS i Tu-160, no njegov razvoj nije rezultirao uvođenjem novog zrakoplova u operativnu uporabu.

Prema Kaushalovoj analizi, zbog toga Moskva mora tražiti načine da poveća sposobnosti bombardera kojima već raspolaže.

Jedno od rješenja jest razvoj raketa većeg dometa, koje bi starijim zrakoplovima omogućile djelovanje s udaljenosti na kojima su manje izloženi neprijateljskim sustavima protuzračne obrane.

H-BD je pritom veća od postojeće ruske krstareće rakete H-101, zbog čega bombarderi Tu-95MS i Tu-160M zahtijevaju posebne prilagodbe za njezino nošenje.

Mogla bi pogoditi ciljeve u SAD-u

Deklarirani domet od 6500 kilometara otvara mogućnost napada na vrlo udaljene ciljeve. Kaushal smatra da bi ruski strateški bombarderi s takvim oružjem mogli gađati ciljeve na američkom teritoriju, a da pritom ne ulaze u područja koja štite američki sustavi protuzračne obrane.

Kao jednu od mogućih zona lansiranja spominje Zemlju Aleksandre, otok u ruskom arktičkom području.

Takav način djelovanja omogućio bi ruskim bombarderima lansiranje raketa iz područja pod vlastitom kontrolom, čime bi se smanjila njihova izloženost neprijateljskim lovcima i protuzračnim sustavima.

Ipak, deklarirani domet rakete temelji se na ruskim tvrdnjama, a njezine stvarne operativne sposobnosti nisu neovisno potvrđene.

Amerikanci naučili pratiti ruske bombardere

Unatoč razvoju dalekometnog naoružanja, rusko strateško zrakoplovstvo suočava se s važnim problemom. Prema RUSI-jevoj analizi, američke snage sve su sposobnije pratiti pripreme ruskih bombardera za raketne napade.

Aktivnosti povezane s pripremom zrakoplova Tu-95MS i Tu-160 mogu pružiti informacije o mogućim nadolazećim operacijama.

U slučaju ozbiljne nuklearne eskalacije to bi moglo povećati ranjivost ruskih zrakoplovnih baza, uključujući Engels i Olenju u europskom dijelu Rusije. Kaushal upozorava da bi te baze u takvim okolnostima mogle postati ciljevi preventivnih udara NATO-a.

Procurili dokumenti otkrivaju plan nabave

Rusija je postojanje rakete H-BD prvi put javno predstavila u jesen 2023. godine.

Tada su ruski dužnosnici naveli da će modernizirani bombarderi Tu-160 moći nositi novo oružje, uz tvrdnju da će njegov domet dosezati 6500 kilometara.

Dvije godine poslije ukrajinski vojni portal Militarnyi objavio je dokumente koji su, prema njegovim navodima, procurili iz ruskog sustava obrambene nabave. Iz njih proizlazi da je rusko ratno zrakoplovstvo planiralo preuzeti 16 raketa H-BD tijekom 2024. te još 16 tijekom 2026. godine.

Procijenjena cijena pojedinačne rakete iznosila je oko 4,5 milijuna dolara. Ako su obje planirane isporuke realizirane, ruske strateške zračne snage raspolagale bi s ukupno 32 rakete tog tipa.

Međutim, dostupni dokumenti ne potvrđuju da su sve naručene rakete doista proizvedene i isporučene.

Hoće li ih Rusija upotrijebiti protiv Ukrajine?

Defense Express razmatra dva moguća scenarija buduće uporabe novog oružja. Prema prvom, Rusija bi raketu H-BD mogla testirati u stvarnim borbenim uvjetima, odnosno upotrijebiti je za napade na ciljeve u Ukrajini.

Takva uporaba omogućila bi provjeru njezinih sposobnosti u operativnim uvjetima, ali bi istodobno otkrila dio tehničkih karakteristika koje Moskva možda želi zadržati u tajnosti.

Drugi scenarij podrazumijeva čuvanje raketa kao dijela strateške rezerve za eventualni izravni sukob s NATO-om.

U tom bi slučaju njihov velik domet imao ponajprije ulogu nuklearnog odvraćanja, omogućujući Rusiji da zadrži sposobnost napada na udaljene ciljeve.