Iako je na Institutu Ruđer Bošković nađen uranij koji nije bio prijavljen, šef Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost Saša Medaković kaže da mjesta za paniku nema. Međutim, slaže se da takvom otpadu nije mjesto u Zagrebu.

'Zasad imamo samo preliminarne nalaze. Tijekom postupka sanacije utvrđeno je da postoje značajne razlike između onoga što je Institut prijavio da je uskladišteno i onoga što je na Institutu zatečeno', rekao je Medaković u razgovoru za Dnevnik 3 HTV-a.

Inspekcijski nadzor, dodao je, još uvijek traje, a nakon toga se može govoriti i o eventualnom sankcijama.

'Utvrdit ćemo koji su prekršaji počinjeni, a ako postoje prekršaji iz zone kaznene odgovornosti, to ćemo prijaviti nadležnim službama. Nemamo saznanja otkuda se taj uranij tamo pojavio. Informacija o materijalu trebala bi doći od vlasnika materijala, a to je IRB. Mi nemamo nikakvih informacija iz kojih bi potvrđivali iz kojih izvora bi došao', kazao je Medaković.

Bačve s uranijem, kaže, tamo su očito desecima godina, što objašnjava i ambicijama bivše Jugoslavije u '50.-im i '60.-im godinama, kada je postojala namjera izrade nuklearnog oružja.

Hrvatska je sukladno europskim direktivama trebala već imati strategiju i nacionalni program zbrinjavanja nuklearnog otpada. 

'Prije dvije godine krenuli smo s rješavanjem problema i prvi rezultati se pokazuju. Sanacija IRB-a je rezultat sustavnog pristupa zbrinjavanja nuklearnog otpada. Strategija je donesena 2014., a nacionalni program provedbe strategije se nalazi u fazi strateške procjene utjecaja na okoliš. Tamo se navodi i lokacija Trgovska gora kao odlagalište', kazao je Medaković.

Međutim, dio lokalne zajednice tome se protivi. 'Lokalna zajednica ima svoja prava i mora biti uključena u donošenje odluka', rekao je Medaković.

Medaković je priznao da su kroz sustavni pristup zbrinjavanju nuklearnog otpada otkrivene i neke druge lokacije gdje materijal ionizirajućeg zračenja nije bio adekvatno zbrinut, no o kojim se lokacijama radi ostalo je nepoznato.