Ulica 17. lipnja u Berlinu nalazi se usred centralnog gradskog parka Tiergartena te spaja dva svjetski poznata gradska simbola - s jedne strane Brandenburška vrata a s druge obelisk Siegessäule, ključnu lokaciju filmskog remek-djela Wima Wendersa ‘Nebo nad Berlinom’. Nazvana u čast narodnog ustanka protiv komunističkog režima u DDR-u 1953., ulica 17. lipnja je proteklih tjedana pretvorena u najveću i vrlo komercijaliziranu navijačku zonu glavnog grada Njemačke, što bi sigurno izazvalo gađenje kod Ericha Honeckera i drugova. Berlinčani i brojni turisti su se pak u desecima tisuća okupljali u njoj, gosteći se raznolikim pivima i paletom njemačkih kobasica.

Rijeke ljudi su se prema navijačkoj zoni počele slijevati već oko 20 sati, a kako je tzv. Fanmeile sa svih strana uredno ograđena, na ulazima su se pred početak utakmice u 21 sat počeli stvarati čepovi. Naime, svatko tko je htio ući u najveću navijačku zonu Berlina morao je proći i malu sigurnosnu provjeru, koja je uključivala pretresanje i pregledavanje ruksaka i torbi, što je značajno usporilo ulazak navijača. Unatoč gužvi, pa i nervozi koja je porasla kada je utakmica počela, a nas nekoliko stotina je još čekalo da dođe na red, sve se odvijalo iznimno organizirano. Za red su, između ostalih, bili zaduženi i policajci na konjima, no policija se s maricama većinom smjestila na obližnjem Potsdamer Platzu.

Neki su iskoristili i čuda suvremene tehnologije da na svojim mobitelima preko internetskog streama prate početak utakmice između Njemačke i Francuske dok su čekali pretres i ulazak u navijačku zonu, inače opremljenu s pet velikih ekrana na kojima se mogao pratiti nogomet. Navijačka zona bila je puna i štandova s navijačkim rekvizitima, od kojih se najbolje prodavala havajska ogrlica u bojama njemačke zastave; cijena doista prava sitnica - dva eura! Još je više pak bilo štandova na kojima su se prodavale raznolike roštiljske kobasice, od obaveznog currywursta nadalje, kao i onih na kojima se za dva-tri eura moglo nabaviti točeno pivo. Navijačka zona je bila i puna reklama, od kojih je najspektakularnija bila ona Opelova, s porukom ‘Viva la Mannschaft’, svojom kombinacijom francuskog i njemačkog jezika kao još jedan simbol sekularne europske svetinje francusko-njemačkog prijateljstva.

Prema jutrošnjim izvještajima berlinskih medija, navijačka je zona u ulici 17. lipnja sinoć okupila oko 50 tisuća ljudi, no unatoč frustracijama zbog poraza od Francuske i obilatoj konzumaciji piva, nasilnih incidenata nije bilo. Dapače, moglo se primijetiti i pokoju francusku zastavu i malobrojne francuske navijače koji se nisu ustezali glasno navijati za svoj nacionalni tim.

Svoje su frustracije njemački fanovi većinom usmjerili na suca Nicolu Rizzolija, čije je dosuđivanje penala Francuzima u vremenskoj nadoknadi prvog poluvremena izazvalo brojne uzdahe, uzvike bijesa i psovke. Nakon što je Antoine Griezmann matirao Manuela Neuera te je krenula i pauza između dva poluvremena, konačno se na Berlin spustio i mrak, dakle tek oko 22 sata.

Drugo poluvrijeme su njemački navijači - nakon malog zagrijavanja lokalnih glazbenika i povike da tek sada treba podržati reprezentaciju - počeli s novim optimizmom, no kako se pokazalo da momčad Joachima Löwa ima velikih problema s realizacijom svojih akcija pred francuskim golom, tako su se ponovno počele širiti frustracije. ‘Komm Junge’, vikali su navijači kad bi se neki igrač njemačke reprezentacije našao pred protivničkim golom, ali prilike da se slavi ‘Toooooor!’ ipak nije bilo.

Aplauz je dobio Jerome Boateng kada je zamijenjen zbog povrede, što ne čudi jer je riječ o jednom od miljenika njemačke publike, a oduševljenje je izazvalo i ubacivanje Marija Götzea, koji se doduše nije pokazao odlučujućim igračem kao u nekim prethodnim utakmicama elfa. Na trenutke se skandiralo i Jogiju, kako Nijemci od milja zovu izbornika Löwa, no ubrzo je većina navijača imala njegov izraz lica, u nevjerici zbog rasklimane igre njemačke reprezentacije.

Desetak minuta pred kraj, kada je Francuska već vodila 2-0, njemački su se navijači utučeno i u tišini počeli polako razilaziti iz navijačke zone. Većina je ipak dočekala kraj utakmice s pivom u ruci, poneki i sa suzama u očima. Bilo kakve ispade agresivnosti, nacionalizma, prostačkog ili filofašističkog skandiranja i sličnoga, što sustavno prati neke druge nacionalne reprezentacije, nije se moglo primijetiti. To je jutros potvrdila i berlinska policija, obavještavajući da je večer prošla mirno te da su jedino intervenirali zbog nekoliko navijača koji su pokušali preskočiti zaštitnu ogradu oko navijačke zone.