Moglo bi se očekivati da će ruske snage nakon osvajanja Mariupolja silovitije krenuti prema zapadu, put Odese. Je li taj grad ipak prevelik zalogaj za Ruse, jesu li oni već odustali od spajanja okupiranog teritorija s Pridnjestrovljem?

'Ne radi se o tome da su odustali. Oni jednostavno više nemaju snage za tako nešto, jer da bi se uopće došlo do Odese, treba zauzeti Mikolajiv, a očito je da oni stalno smanjuju razinu ambicije. Upravo opsada Mariupolja blokirala je oko 20.000 ruskih vojnika koji su se možda mogli upotrijebiti za zauzimanje Mikolajiva ili za napredovanje prema Zaporižji. Prema tome, u ovom trenutku nema šanse da se išta radi prema Odesi, osim raketnih i balističkih napada', kaže Barić.

Zauzimanje Odese jedini je put do odmetnute moldavske pokrajine Pridnjestrovlje, a prva naznaka toga da se u Moldaviji može nešto zakomplicirati neće biti događanja u Pridnjestrovlju, nego među Gagauzima, turskom manjinom s velikom autonomijom na jugu zemlje, ukazuje Barić.

'Oni simpatiziraju Moskvu, ne žele se miješati u sukob. Ako Rusija išta ozbiljnije počne raditi u Moldaviji, procjenjuje se da će prvo tamo potpaliti vatru', otkriva analitičar, dodajući da Gagauza ima oko 134.000 u svojoj autonomnoj oblasti, a ukupno ih je oko 200.000.

Uglavnom, ruske snage u Ukrajini reduciraju svoje ciljeve. Srozale su se s pokušaja obaranja ukrajinskog državnog vrha krajem veljače i početkom ožujka do toga da sada žele samo zauzeti Sjeverodoneck i Lisičansk. U najgorem slučaju, tumači Barić, ukrajinske snage mogu se rasporediti na novu obrambenu liniju, vjerojatno Slovjansk - Kramatorsk i dalje, a postoje naznake toga da bi Ukrajinci nakon velikog uspjeha kod Harkiva mogli udariti i prema Izjumu, čime bi kompletno propao ruski plan zauzimanja Donbasa.

Može li se već sada govoriti o propasti ruskog cilja da zauzmu Donbas i jug Ukrajine?

'Oni su u ovom trenutku ometeni u tome. Uskoro će morati napraviti operativnu pauzu, jer dolazi do kulminacijske točke. To se vidi i po ovim napadima. A to što su na kraju zauzeli Mariupolj... To je nekadašnje veliko ekonomsko središte, ali sada je to samo uništeni grad. Nemojmo zaboraviti da su Ukrajinci baš tamo, između Hersona, Melitopolja i Mariupolja, počeli s partizanskim djelovanjem. Prema tome, Rusi će sada opet morati odvajati dodatne snage za zaštitu unutarnjih komunikacija. Pitanje je kako mogu uopće nadoknaditi i ljudske gubitke, a još manje materijalne, jer ispada da se niti jedan ključni oružani sustav Rusije ne može proizvesti bez zapadnih komponenti', objašnjava Barić, podsjećajući da su sve isporuke prekinute uslijed sankcija.

U svakom slučaju, rat će potrajati, iako će nakon bitke za Mariupolj nastupiti zatišje, a od jeseni će se vidjeti jesu li se Ukrajinci spremili za masovni protunapad.

'Obje strane moraju se oporaviti. I Ukrajinci su imali proporcionalno značajne gubitke s obzirom na njihovu vojsku. Za ofenzivna djelovanja moraju uvježbati nove snage, znači organizirati barem 10 oklopno-mehaniziranih brigada, dodatne pomoćne postrojbe, to je 50-60 tisuća ljudi, plus 20 do 30 tisuća pričuve. Moraju uvesti nove, zapadne oružane sustave, što nije lako. S druge strane Rusi moraju popuniti gubitke, to je izazov za njih', ističe Barić.

Ukrajincima je, kaže, strašno puno pomoglo zapadno topništvo, osobito američke haubice M777. Čak 74 od ukupno 90 isporučenih haubica već su u pogonu, kao i radari za nadzor bojišta, čime se može precizno odrediti lokacija protivničkog topništva za uništavanje neprijateljskog oružja, tzv. counter-battery fire.

'Time se strahovito smanjuje ruska prednost koja je bila baš u topništvu. Prema tome, obje strane moraju jednostavno stati, obnoviti snagu i onda ćemo vidjeti što će biti dalje. Rusi su suviše iscrpljeni, a Ukrajinci imaju snagu za obranu i za protuudare na manjem području, ali nemaju za neku opću ofenzivu', rezonira analitičar.

Mogu li biti spremni do jeseni?

'To će se produžiti; Ukrajinci će morati napadati, što je uvijek znatno teže od obrane. Morate organizirati logistiku, uvježbati snage, osigurati odnos snaga 3:1. Ukrajinci su dobro koristili teren od Harkiva do Sjeverodonecka, izrazito pogodan za obranu. A i kad imate manevarsko ratovanje na jugu, opet trebate imati velike i uvježbane snage. Prema tome, volio bih da Ukrajinci budu brži, ali ne očekujte to samo tako. Obje strane moraju uzeti operativnu pauzu i to je to', ponavlja Barić.

I mirovni pregovori zasad su na čekanju.

'Putin želi mirovne pregovore nakon što osvoji Donbas i formalno ga anektira. S druge strane Ukrajincima je sad krenulo, a Njemačka, Italija i Francuska poručuju da Putinu treba sačuvati obraz i da bi trebalo pristati na neke teritorijalne ustupke. Nadaju se nekom brzom miru i obnovi isporuke energije, barem dok ne smanje ovisnost o ruskim energentima. Međutim protiv teritorijalnih ustupaka nisu samo Ukrajinci, nego i cijela srednja i istočna Europa, skandinavske zemlje i SAD, pa i neke zemlje u zapadnoj Europi - pretpostavljam da će i Nizozemska biti izričito protiv. Istočna Europa spremna je čak i na ekonomsku recesiju ako to znači da će se Rusima pomrsiti računi, a Ukrajini sada ne pada na pamet pregovarati i ispunjavati maksimalističke ruske zahtjeve. Prema tome, ne očekujte nikakve pregovore barem do nove runde borbenih djelovanja', procjenjuje Barić.

Hoće li se ukrajinske snage u međuvremenu pojačavati stranim dobrovoljcima?

'Ne trebaju njima nikakvi strani borci, koji imaju više psihološki učinak, nego stvarni. Ukrajinci planiraju staviti pod oružje možda i do milijun vojnika, ali za to im trebaju oprema, instruktori i malo vremena. Oni imaju organizirane ne samo regularne snage, nego i teritorijalnu obranu. Ne smatraju da je to nasljeđe komunističke prošlosti, kao ni praktično sve zemlje u srednjoj i istočnoj Europi, od Poljske i Baltika nadalje, koje obnavljaju ono što se nekad zvalo totalna obrana, a sada se zove sveobuhvatna obrana i sigurnost. Jedino mi govorimo da je to izmišljotina komunizma, iako nas je teritorijalna obrana spasila 1991., dok se organizirala vojska', zaključio je Barić.