Tomislav Tadić, pomorac iz okolice Splita, vratio se kući u četvrtak navečer nakon gotovo tri tjedna provedena u iznimno rizičnim uvjetima u Perzijskom zaljevu. Iako kaže da je sretan što je stigao u Hrvatsku, misli su mu i dalje uz kolege koji su ostali na brodovima. 'To će biti, ako već i nije, jedna velika humanitarna kriza', ispričao je Tadić za Slobodnu Dalmaciju.

Posebno ga brine stanje na brodovima koji se ne mogu opskrbiti osnovnim resursima. 'Tko zna imaju li hrane, vode i kakvi su im uvjeti na brodu. Ako nisu ukrcali vodu prije ratnih djelovanja, ne znam kako mogu preživjeti, jer ne mogu nigdje 'tankati' vodu', upozorava.

Tadić je na početku ožujka boravio na brodu usidrenom uz obalu Kuvajta, gdje je posada čekala ukrcaj tereta i obavljala transfere između rafinerija. Već tada svjedočio je izravnoj blizini ratnih djelovanja. 'Lete nam rakete i dronovi preko glave kao da se nalazimo u nekom ratnom filmu. Sve mi to djeluje nestvarno, ali je, nažalost, itekako stvarno', opisao je.

Jedan od projektila pao je u more u neposrednoj blizini broda. 'Pao je taj projektil u more, grunulo je, diglo se more i nije bilo nimalo ugodno. Čovjek jednostavno ne zna kako se ponašati u takvom trenutku. Cijela posada je došla na zapovjednički most, zavladala je psihoza, uvukao se strah', prisjeća se.

Njegov brod prošao je Hormuški tjesnac neposredno prije početka sukoba, a već nekoliko sati kasnije situacija se dramatično promijenila. 'Nakon 12 sati od kada smo mi prošli kroz Hormuz, počeo je rat', kaže za Slobodnu Dalmaciju.

Boravak na sidrištu opisuje kao stalnu kombinaciju opasnosti i neizvjesnosti. Napadi su, tvrdi, dolazili u valovima. 'Iranci najavljuju kada će gađati neki dio. Nakon 15 do 20 minuta od takve obavijesti dolijeću projektili, a nakon nekog vremena i dronovi. I tako bude pet-šest puta u roku od 24 sata', govori.

Na brodu je bio jedini Hrvat, a posadu su činili pomorci iz više zemalja. Unatoč strahu, svi su, kaže, morali funkcionirati.

'Stvarnost je puno gora'

'Nije ugodno, ali čovjek se navikne. Vjerojatno se svi u svojoj kabini 'tresu' od straha, ali kada iziđu na palubu ili dođu na most, moraju se 'naoružati’ hrabrošću'', objašnjava. Dodaje i kako je stvarna situacija znatno teža od onoga što se može vidjeti u medijima.

'Stvarnost je puno gora. Kada si na mostu, ne možeš se nigdje sakriti. U opasnosti si od direktnog pogotka, ali i od pada neeksplodiranog drona', kaže. Zbog visokog rizika odlučio je prekinuti ugovor i iskrcati se s broda.

'Mi smo bili kao 'glineni golubovi', kao nepokretne mete. Stalno projektili lete 'preko glave', ne možeš se nigdje sakriti. Rekao sam sam sebi da mi je dosta“, ističe. U povratku u Hrvatsku pomoglo mu je više institucija, među kojima hrvatsko veleposlanstvo u Kuvajtu, Sindikat pomoraca i Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF).

Sukobi u području Perzijskog zaljeva, kako opisuje, odvijaju se u ciklusima – s izmjenama intenzivnih napada i kratkih zatišja. 'Rat se vodi sat vremena, tada lete dronovi, projektili, rakete… Onda sve prestane, pa nakon nekog vremena sve ispočetka', kaže.

Posebno dramatične su noći. 'Kada padne mrak, jasno se vidi kako protuzračna obrana 'para' nebo i čuje se jako puno eksplozija. Sve izgleda kao u filmu ili videoigri, samo što je ovo stvarnost', dodaje.

Iako je tijekom svoje 14-godišnje karijere već plovio opasnim područjima, uključujući zone djelovanja somalskih pirata, tvrdi da se ništa ne može usporediti s onim što je doživio u Perzijskom zaljevu. Prema podacima Sindikata pomoraca, u tom području trenutačno se nalazi oko 3000 brodova, na kojima radi i boravi 183 hrvatska pomorca.