Na prosvjedima u Gezi parku bila je od samog začetka, od utorka, 28. svibnja, 'više kao promatrač, a manje kao aktivist'. Rani prosvjedi nisu djelovali kao ozbiljna prijetnja koja bi uzrokovala bilo kakvu promjenu: okupilo se oko 300 mladih ljudi s nekoliko transparenata. Uglavnom su sjedili na travi, rasprostrli dekice i šatore, ispijali pivo i razgovarali, opisuje Ana Bakran. Ista scena dočekala ju je i u srijedu navečer, uz nešto više ljudi koji su sjedili na travi, pjevali, svirali i ispijali pivo.

'Atmosfera je bila partijanerska i sjećam se da sam prokomentirala prijateljici 'ma neće od toga biti ništa... ovo je Woodstock, a ne prosvjed'. Tu noć smo ostali u parku 'na druženju' do 3 ujutro. Samo dva sata kasnije policija je suzavcem napala 50-60 prosvjednika koji su ostali spavati u parku, spalila nekoliko šatora te je bagerom iskopano nekoliko stabala. Taj čin je uzrokovao gnjevnu lavinu reakcija na društvenim mrežama te šeranje fotografija i videa brutalnog napada policije na mirne prosvjednike. I tako je sve krenulo... Od mirne podrške Gezi parku do najvećih protuvladinih prosvjeda unatrag nekoliko godina i sveopćeg kaosa', kaže Ana Bakran.

Najdojmljiviji trenutak doživjela je u četvrtak navečer, kad su se tisuće mladih ljudi slijevale u Gezi park s transparentima, zviždaljkama, bubnjevima, bez alkohola i bez dekica, s organiziranim razglasom i govornicima.

'Tko god se tamo zatekao, namjerno ili slučajno, sigurna sam da je osjetio nevjerojatnu, pozitivnu energiju tih ljudi i barem jednom se naježio od atmosfere nabijene željom za promjenom', navodi Ana Bakran.

Petak, kada su svjetski mediji konačno masovno izvijestili o prosvjedu, bio je vrlo kaotičan jer je policija suzavcem i vodenim topovima uspjela rastjerati prosvjednike iz Gezi parka pa se bijesna gomila reorganizirala i u još većem broju slila na Taksim, Istiklal i sporedne ulice te postavila barikade, palila smeće i kioske te bocama i kamenjem uzvraćala na policijsko nasilje.

Koje su najveće zamjerke vlasti premijera Tayyipa Recepa Erdogana, koji su njihovi zahtjevi, koliko će ustrajati?

'Lokalni prosvjednici umorni su od Erdoganove arogancije. Kažu da u ime vlade manipulira svime kako god poželi. U prvim danima prosvjeda nije bilo upućenih zahtjeva prema vladi. Jedina želja lokalnih prosvjednika je bila zaštititi Gezi park. Međutim, policijski napad na mirne prosvjednike koji se dogodio 28. svibnja u 5 ujutro je sve promijenio. Sada cijela država stoji zajedno protiv takvog nasilja i vlade koja je iza njega. Kažu da će ustrajati sve dok se Erdogan ne ispriča ili ne podnese ostavku', javlja Ana Bakran.

Posljednjih dana u Istanbulu se, kaže, mnogo spekulira da su za tako složnu organizaciju naroda zaslužni kemalisti koji pokušavaju iskoristiti cijelu situaciju i preusmjeriti u novi pravac, međutim većina prosvjednika koje sam imala priliku upoznati kaže da to apsolutno nije točno te da iza njih ne stoji nikakva politička, vjerska ili bilo koja druga organizacija te da svi stoje zajedno kao ljudi, prosvjedujući, braneći i pomažući jedni drugima.

Ana Bakran stigla je u Tursku 2. svibnja i planira ostati do isteka vize. Putuje s pozitivnim mislima i dobrim namjerama te nema u planu mijenjati svoju rutu radi prosvjeda. Poslije Istanbula posjetila je Eskisehir, Bursu i Canakkale, a za nekoliko dana kreće za Izmir koji već danima kuha pod pritiskom policije.