Svjetska zajednica obećala je 550 milijuna eura za izgradnju novoga betonskog sarkofaga za reaktor u Černobilu. Projekt bi trebao biti dovršen do 2015. godine ako se prikupe sredstva. Glavni teret financiranja su na sebe preuzele članice skupine G8.

Zbog pogreške u rukovanju i nedostataka u sigurnosnom sustavu, reaktor broj četiri nuklearne elektrane u Černobilu, u Ukrajini, eksplodirao je 26. travnja 1986. godine u jedan sat i 23 minute tijekom sigurnosnog ispitivanja. Buknuli su požari, a nuklearno gorivo gorjelo je dulje od deset dana te je oslobodilo radioaktivnost jednaku eksploziji najmanje 200 bomba bačenih na Hirošimu.

Radijacija je onečistila velik dio Europe, napose Ukrajinu, Bjelorusiju i Rusiju. Radioaktivna prašina i pepeo raspršili su se na području većem od 200.000 četvornih kilometara. Radioaktivne čestice pronađene su i u Irskoj i Škotskoj.

U eksploziji je poginuo jedan radnik čije truplo nikada nije pronađeno. Drugi je umro nekoliko sati poslije u bolnici. Prvi vatrogasci bili su izloženi strahovitoj količini radioaktivnosti, a idućih je tjedana umrlo 28 osoba.

Vlasti tadašnjega Sovjetskog Saveza, u čijem je sastavu bila Ukrajina, šutjele su, a evakuaciju 48.000 stanovnika počele su tek sutradan. Za Praznik rada 1. svibnja ukrajinska školska djeca održala su redovitu smotru, a Mihail Gorbačov, posljednji sovjetski predsjednik, šutio je o katastrofi sve do 14. svibnja.

Na uzbunu je zazvonila Švedska 28. travnja, kada je izmjerila neuobičajenu razinu radioaktivnosti. Tada je sovjetska novinska agencija TASS objavila šturu vijest o 'nesreći' u Černobilu.

Sovjetske vlasti uspjele su reaktor ohladiti tek u svibnju i otvoriti put izgradnji privremenoga betonskog sarkofaga, koji je završen šest mjeseci poslije. Za gašenje požara i čišćenje SSSR je unovačio više od 600.000 'likvidatora' koji su dobili snažnu dozu radijacije uz minimalnu zaštitu.