Od 1992. godine, kada je Zapovjedništvo domaće fronte Izraelskih obrambenih snaga donijelo zakon kojim se uspostavljaju novi propisi civilne obrane, uobičajeno je da kuće i zgrade u Izraelu imaju skloništa od zračnih napada, prenosi Klix.ba.

Propisi zahtijevaju uključivanje zaštićene sobe unutar zgrade, zajedničkog zaštićenog prostora ili institucionalnog zaštićenog prostora u svakoj novoizgrađenoj zgradi.

Prema izraelskim stanovnicima, takve sobe često su 'produžetak doma', ponekad opremljene kao dnevni boravak ili spavaća soba, dok postoje i one koje su oskudnije namještene. Često imaju čelična vrata s ojačanim bravama, debele betonske zidove, a ako postoje prozori, oni su izrađeni od neprobojnog stakla.

Reut Aisenberg, stanovnik Tel Aviva, rekao je da 'gotovo svi' u Izraelu imaju sigurnu sobu, dodajući da iako neki ljudi drže suhu hranu i druge potrepštine unutra, one 'nisu namijenjene za život tjednima'.

'Sobe su namijenjene zaštiti od raketa. Nisu namijenjene da vas drže unutra danima. Nemate toalete, nemate vodu', rekao je.

Sacha Roytman Dratwa, izvršni direktor Pokreta za borbu protiv antisemitizma, objasnio je postupak za odlazak u sigurne sobe.

'Postupak je otići u sklonište s djecom, sa svima. Mislim da je najkompliciraniji dio objasniti djeci što se događa - da imate neprijatelja, ali ne želite stvarati neprijateljstvo kod svoje djece. Ne želite im reći što su učinili ljudima svojih godina, pa mislim da su djeca najkompliciraniji dio. Morate ih u ovom ratnom vremenu educirati da ne stvaraju još neprijateljstva jer želite izgraditi bolju budućnost za njih. Od trenutka kada se sirene začuju, cilj je što prije ih dovesti u sigurne sobe.'

Ali izraelske sigurne sobe nisu uvijek sigurne. U ponedjeljak je Zapovjedništvo domaće fronte potvrdilo da su dvije osobe poginule u sigurnim sobama tijekom sinoćnjih iranskih napada. Takve sobe su dizajnirane da izdrže udarni val raketa, ali ne i velike eksplozije raketa koje nose bojeve glave teške stotine kilograma. Međutim, IDF i dalje savjetuje stanovništvu da su takve sobe najsigurnije mjesto za zaštitu od napada.

Najnoviji građevinski standardi za sigurne sobe uključuju:

• Minimalna veličina: 9 kvadratnih metara (neto) unutarnje površine (može se smanjiti na 5 kvadratnih metara u odobrenim iznimkama)
• Visina stropa: Najmanje 2,5 metra
• Konstrukcija zida: Kontinuirano lijevani armirani beton; bez greda ili spojeva
• Debljina zida: 25–30 cm (vanjski); 20 cm (unutarnji)
• Vrata i prozori otporni na eksploziju: Čelično ojačani, otporni na šrapnele; prozor mora služiti i kao izlaz u nuždi
• Položaj prozora: Najmanje 1,5 metara iznad poda; rešetke zabranjene
• Ventilacija i filtracija: Uključuje kemijske/biološke filtere
• Priključci za komunalne usluge: Električne utičnice, komunikacijski priključci, zaštićena rasvjeta.

Ovi strogi propisi osiguravaju da, u trenutku kada se oglasi sirena, svaka sigurna soba može odmah funkcionirati kao sklonište za spašavanje života.

U novijim zgradama, katovi dijele zajedničke sigurne sobe. Osim toga, postoje javna sigurna skloništa, podzemne garaže ili zaštićena područja u stubištima.

Iako izraelski građevinski propisi zahtijevaju zaštićeni prostor u svakom novom domu od 1992. godine, više od polovice stambenih jedinica u Izraelu, otprilike 1,67 milijuna od gotovo tri milijuna domova, još uvijek nema nikakvu vrstu ojačanog skloništa, prema procjenama Izraelskog udruženja graditelja od kraja 2024. godine.

Ova ranjivost posebno je izražena u starijim zgradama u gradovima poput Tel Aviva, Bat Yama i Rishon LeZiona, gdje mnogi stanovnici nemaju siguran prostor kojem se mogu brzo obratiti kada se oglasi sirena.

Nedavni ratovi u Izraelu potaknuli su urbanu obnovu da se prebaci s razvojne politike na strategiju preživljavanja. Programi koje podržava vlada nude potpune obnove, uključujući sigurne sobe i seizmička ojačanja. Nakon što je rat s Hamasom započeo u listopadu 2023., interes za ove projekte se povećao.

Kao odgovor na rastuće sigurnosne prijetnje, izraelska vlada uvela je značajne regulatorne reforme kako bi stanovnicima olakšala i ubrzala izgradnju sigurnih soba na postojećim domovima. Samostojeće kuće i dvokatnice sada mogu graditi sigurnosne sobe bez dozvole.

U većim stambenim zgradama, vrijeme potrebno za odobrenje dozvole smanjeno je s 9 - 12 mjeseci na samo 4 - 6 mjeseci, a sada je potrebno samo 60 posto odobrenja stanara, u odnosu na 75 posto prije. Naknade za dozvole često se ukidaju, a financijske potpore dostupne su u određenim opasnim područjima.

Za one kojima su potrebne dozvole, naknade se obično kreću od 3600 do 6100 eura, a potpuna izgradnja, uključujući armirani beton, vrata otporna na eksploziju, prozore otporne na udarce i sustav za filtriranje zraka, košta između 36 000 i 50 000 eura. Nakon što je planiranje završeno i dokumenti su uredni, cijeli proces obično se može dovršiti u roku od nekoliko mjeseci; međutim, ubrzani postupci mogu značajno skratiti vremenski okvir.