Dinamo se vratio iz Madrida psihički ranjen, no ni u predgrađu nije uspio popraviti krvnu sliku. Anemičan nogomet i prosuti nogomet, uz dodatak novog ulaza Zdravka Mamića u svlačionicu...

Često se kod nas više govori o podbačajima velikih, nedovoljno se pritom naglašava podvig manjih. Kapa dolje treneru Lončareviću koji je nadigrao Krunu Jurčića i razmontirao mu središnji romb te igračima koji su njegove zamisli vrlo solidnom prezentacijom pretvorili u vrijedan bod.

Kelava je branio odlično, ali njegove parade ostat će u sjeni bravura Krševana Santinija. Brat najboljeg strijelca lige prvo je sjajno podigao šut Beqiraja pod gredu, pa izbio Badeljev šut glavom u stativu, da bi minutu zatim obranio i penal Alispahiću. Igrač utakmice, čovjek koji je najzaslužniji što je dvoboj završio realnim rezultatom i što se Inter vratio na peto mjesto poretka.

Ključni trenutak se dogodio u 57. minuti kada je sudac Križarić svirao penal za Dinamo zbog igranja rukom koje je teško sa sigurnošću utvrditi. Ono što je sigurno da je taj potez, ako se i dogodio, nije zaslužio drugi žuti karton za domaćeg igrača. Dinamo je imao brojčanu prednost pola sata, ali to se uopće nije vidjelo. Kao ni protiv Hajduka ili Reala u prošloj fazi sezone.

Nakon dvoboja Dinamovi igrači nisu željeli reći ni slova. Čini se da su ljuti i da uzrok svojih problema vide u medijskim napisima.