Zvuči komplicirano, pa ćemo pojednostavniti: u pogon kakva nema južno od Münchena i Linza na dnevnoj bazi dolaze kamioni s prikupljenim biootpadom, a on se ondje prerađuje da bi se iz njega proizvela električna i toplinska energija te kvalitetno organsko gnojivo. Kompletan proces potpuno je zatvoren: zrak se filtrira i pročišćava, prikupljaju se i odvajaju svi nusproizvodi koji opet postaju sirovina, pa čak ni na licu mjesta nema očekivanih miomirisa.

Reporteri tportala njuškali su na sve strane i na koncu se sami uvjerili u to.

Politička karijera

Radi se zapravo o inovativnom rješenju iza kojega stoji Ante Čikotić, čije je ime poznato isključivo pasioniranim pratiteljima hrvatske političke scene: čovjek je šest mjeseci bio državni tajnik za energetiku u jednoj od vlada u kojima je sudjelovala stranka Most, a kasnije je nakratko bio uspješan splitski gradski vijećnik, zapamćen po tome što je promovirao frazu 'komunalna ideologija' jer se umjesto svjetonazorskim pitanjima intenzivno bavio isključivo konkretnim temama. Nije ni čudo da se vrlo brzo ostavio politike i posvetio onomu što najbolje zna raditi.

I nije čudo da je nedugo potom uspio: njegovo postrojenje u Čaporicama, svečano otvoreno ovog ljeta i vrijedno oko 20 milijuna eura, u velikoj mjeri financirano je europskim sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti – a što je još važnije, upravo je ono bilo ključni uvjet da Hrvatska ispuni zadane pokazatelje i nastavi povlačiti sredstva, odnosno kandidirati se za nova.

Dizajnirano je za obradu točno 12.900 tona biootpada godišnje i danas radi punim kapacitetom, mahom preuzimajući sirovinu iz dalmatinskih hotela, restorana, kampova i sličnih objekata. Za usporedbu, treba reći da Splitsko-dalmatinska županija po procjenama godišnje proizvede preko 100 tisuća tona biootpada, no stopa odvajanja je mizerna pa njegov veći dio završi na odlagalištima. Splitska Čistoća, primjerice, upravo je raspisala natječaj za zbrinjavanje pet tisuća tona, dakle količine koja pokriva jedva 40 posto kapaciteta Čikotićeva postrojenja.

U idealnim uvjetima samo u ovoj županiji nalazila bi se barem još četiri takva, ali ne samo da nema više nijednog ovdje, nema ga ni drugdje u Hrvatskoj.

Budući 'zeleni' podatkovni centar

'Svaka investicija mora voditi računa o lokalnoj zajednici, a svi moraju voditi računa o zaštiti prirode. Ovim projektom u Čaporicama približili smo se idealu zelene ekonomije i kružnog gospodarenja otpadom', objašnjava Čikotić reporterima tportala. O istim stvarima na svečanom otvaranju dugo je razgovarao s Jakom Andabakom, investitorom u gigantski podatkovni centar Pantheon u Topuskom kod Siska, čija se vrijednost procjenjuje na teško pojmljivih 50 milijardi eura.

Ovdje, kod Trilja, budući 'zeleni' podatkovni centar bit će vrijedan četrdesetak milijuna eura i imat će kapacitet pet megavata.

'Da budem slikovit, to je otprilike ono što bi Pantheonu 'ispalo iz kamiona', ali će svejedno imati najveći kapacitet od svih trenutnih data centara u Hrvatskoj', dodaje naš sugovornik.

Neobičan obilazak

Čikotić nam je s voditeljem postrojenja Markom Sučićem, inženjerom strojarstva koji se nakon studija u Zagrebu vratio u rodni kraj – porijeklom je iz Tijarice, a živi u Splitu – bio domaćin u neobičnom obilasku: očekivali smo smrad biootpada, a otišli šokantno čisti i mirišljavi. Očekivali smo određenu dozu kaosa, kako to obično biva ondje gdje se manipulira smećem, odnosno otpadom, a vidjeli prizore kakve smo navikli viđati u austrijskim ili njemačkim predgrađima.

Na ogradi kojom je opasan budući Energetski park nedostaju jedinstveni solari, također posebno dizajnirani i patentirani, koji će pridonijeti energetskom koktelu cijelog pogona. Zelene površine su uređene, zasađena su stabla, a primjećujemo i nedavno rasut kompost iz vlastite proizvodnje, iz kojeg je već počela nicati fina zelena trava. Bit će ovo ogledni primjer onoga što se može proizvesti iz vlastitog 'smeća'.

'Proces počinje zaprimanjem i vaganjem otpada, potom on prolazi kroz 'depaker', u kojemu se odvaja eventualna ambalaža i plastika, nastavlja se njegovom anaerobnom razgradnjom u idućih 28 dana u kontroliranim uvjetima u fermentorima, bez prisutnosti kisika, tijekom koje nastaje bioplin bogat metanom. Taj se plin odvaja i koristi za proizvodnju električne i toplinske energije dok se u nastavku procesa kompost suši i pretvara u organsko gnojivo. Na taj način u samo jednom proizvodnom ciklusu dobivamo tri korisna rezultata: električnu energiju, zatim toplinsku energiju i na koncu kompost, odnosno organsko gnojivo', objašnjava nam Sučić.

Fermentori koje spominje zapravo su hermetički zatvoreni 'tuneli', njih četiri s kapacitetom po 240 tona, u kojima se biootpad razgrađuje tehnologijom suhe anaerobne digestije. Svakog tjedna po jedan od njih se isprazni i sirovina se prebacuje preko puta, u 'tunel za predsušenje', gdje se iduća četiri tjedna podnim grijanjem i energijom proizvedenom u samom pogonu zagrijava na temperaturu od 65 stupnjeva, čime se uništavaju potencijalno štetni mikroorganizmi i osigurava zdravstvena ispravnost budućeg proizvoda.

Smoothie gorivo

S Čikotićem i Sučićem izlazimo na drugu stranu i provjeravamo finalni, prosijani proizvod. Ne smrdi, zapravo miris mu je potpuno neutralan, ali još uvijek čeka plasman na tržište jer se, tradicionalno, čeka obećani Vladin Pravilnik o gnojidbenim proizvodima koji će to regulirati.

'Zbog smanjene stočne proizvodnje dalmatinsko tlo je siromašno, nedostaje mu dušika, fosfora i kalija kojima naš kompost obiluje. U suradnji s Agronomskim fakultetom iz Zagreba razvijamo projekt u sklopu kojeg ćemo moći konkretno analizirati sastav tla i prilagoditi mu sastav našeg gnojiva. Slikovito, moći ćemo ponuditi ekološki certificirano smoothie gnojivo', smije se Čikotić.

Potom obilazimo kogeneracijsko postrojenje koje proizvodi struju iz prikupljenih plinova, spremnike u kojima se prikuplja amonijev sulfat kao također vrhunsko gnojivo, obilazimo kontrolne sobe, upravljački pogon i upravnu zgradu, a na koncu dolazimo do lokacije na kojoj bi već dogodine trebala krenuti izgradnja podatkovnog centra.

'Izdana je lokacijska dozvola i trenutno smo u pregovorima s potencijalnim partnerima. Bit će to prvi AI data centar u Hrvatskoj', kaže nam Čikotić.

Za njegovu opskrbu, jasno, trebat će i više energije nego što se danas proizvede, pa se planira postavljanje fotonaponskih sustava na krovove objekata te na posebno pripremljene konstrukcije unutar kompleksa, ali i ugradnja baterijskog sustava za pohranu energije, čime bi se povećala energetska neovisnost cijelog centra. Za fazu nakon toga u neposrednom susjedstvu planiraju se plastenici za proizvodnju hrane.

'Bolje od spalionice'

'Na jednom mjestu spajamo energiju, hranu i podatke, dakle tri najvažnije potrebe suvremenog društva', zadovoljan je naš domaćin te potvrđuje da ima poprilično interesa, barem načelnog karaktera, za kopiranje njegova modela u drugim dijelovima Hrvatske. Čikotić apelira na puno veće odvajanje otpada i uspostavu individualne odgovornosti, s barkodiranim vrećicama i zaključavanjem spremnika, te upozorava da je od spalionica otpada – o čijoj se izgradnji ovih dana ozbiljno razgovara – koncept dosljednog odvajanja otpada puno bolji. Naime, ako se posebno odvoje biootpad, plastika, karton i papir, zapravo nema puno toga što treba gorjeti. A ako neselektivno spaljujemo neodvojeni otpad, ostaje velika količina nusproizvoda koji se označava kao opasan otpad i koji kasnije svejedno treba posebno zbrinjavati.

Odlazimo iz Čaporica, svatko na svoju stranu: Čikotić na neki sastanak, tportalovi reporteri prema Splitu, a inženjer Sučić na susret koji je dogovorio u obližnjem Trilju. Ištekao je svoj hibridni automobil s punjača usred pogona koji uopće nije spojen na električnu mrežu, pa se smije:

'Evo, vidiš, ja sam jedan od rijetkih koji se mogu pohvaliti da voze auto s pogonom na biootpad.'