Nakon što je prošlog tjedna HPC ponudio odgovore na pitanja o pravnim posljedicama hrvatskih granica za izbjeglice, organizacija je odgovorila na pitanje može li se Srbija smatrati sigurnom zemljom za vraćanje izbjeglica koje su preko nje ušle u Hrvatsku. Srbija se, ističu u HPC-u, prema mišljenju UNHCR-a, ne može smatrati sigurnom zemljom za vraćanje izbjeglica jer u Srbiji lista sigurnih zemalja uključuje zemlje koje se smatraju nesigurnim, zbog čega postoji opasnost od lančanog refoulementa, jer je jedno od temeljnih načela za pitanje zaštite izbjeglica načelo non refoulement, odnosno načelo zabrane protjerivanja ili vraćanja koje štiti izbjeglice koje se nađu na području izvan svoje zemlje podrijetla od prisilnog vraćanja na područje na kojemu postoji vjerojatnost da bi bili proganjani, mučeni ili ubijeni.
Jedan od instituta prava azila EU-a, dodaju u HPC-u, jest institut sigurne treće zemlje koji podrazumijeva da je izbjeglica mogao, odnosno trebao tražiti azil u sigurnoj zemlji u kojoj je boravio, odnosno kroz koju je prošao na svom putu do zemlje u kojoj je tražio azil. To bi značilo da se neće razmatrati ispunjava li osoba uvjete za dobivanje azila, nego će se vratiti izbjeglicu u zemlju u kojoj je mogao zatražiti zaštitu. Međutim u svakom konkretnom slučaju mora se ispitati jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu navedenog instituta.
Da bi se zemlja smatrala sigurnom trećom zemljom, mora zadovoljiti određene uvjete - u njoj mora postojati mogućnost pristupa učinkovitom postupku odobrenja zaštite te ne smije postojati opasnost od vraćanja ili protjerivanja na područje na kojem bi osobi bili ugroženi život ili sloboda (poštivanje načela non refoulement). Vlada Republike Srbije donijela je 2009. odluku o sigurnim trećim zemljama. Prema mišljenju UN-ove agencije za izbjeglice (UNHCR), ta je lista preširoka jer uključuje Grčku, koja se prema praksi Europskog suda za ljudska prava ne smatra sigurnom, te Tursku, koja izbjeglicama smatra samo osobe s područje Europe. Drugim riječima, u Turskoj status izbjeglice ne mogu dobiti osobe iz Sirije ili Afganistana. Zbog takve liste sigurnih trećih zemalja u Srbiji se gotovo svi slučajevi odbacuju na osnovi toga što je tražitelj došao iz sigurne treće zemlje, bez razmatranja treba li osobi dati zaštitu ili ne. Drugim riječima, u Srbiji ne postoji funkcionalan i pravičan sustav azila.
To znači da bi, kada bi Hrvatska vratila tražitelja azila ili izbjeglicu u Srbiju, bez ispitivanja njegovog zahtjeva za zaštitom, postojala opasnost da će iz Srbije vratiti osobu u zemlju iz koje se dalje može vratiti u nesigurnu zemlju u kojoj postoji rizik od kršenja njezinih temeljnih ljudskih prava. Budući da vraćanje u Srbiju može dovesti do lančanog refoulementa, Srbija se ne može smatrati sigurnom trećom zemljom za tražitelje azila i izbjeglice, pravno odgovaraju u HPC-u, dodajući kako Hrvatska pod određenim uvjetima može vraćati u Srbiju neregularne migrante prema Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srbije o predaji i prihvatu osoba kojih je ulazak ili boravak nezakonit.
