Nakon prvog kruga gradonačelničkih izbora u Omišu 2013. ništa nije upućivalo na promjenu lokalne vlasti. U prvom je krugu uvjerljivo pobijedio HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Ivan Škaričić s 43,59% osvojenih glasova. Škaričić je u izbore ušao kao pobjednik prvih gradonačelničkih izbora u Omišu 2009. na kojima je natpolovičnu većinu osvojio već u prvom krugu. K tome, HDZ-ova je lista na izborima za Gradsko vijeće Omiša 2013. također uvjerljivo bila prva s 42,78% glasova birača. Stoga se činilo da će drugi krug gradonačelničkih izbora u ovom slikovitom dalmatinskom gradu biti čista formalnost, tim više jer je gradonačelnikov izazivač Ivan Kovačić ispred grupe birača u prvom krugu osvojio 16,03% glasova. No, za dva tjedna dogodio se jedan od najvećih preokreta otkako Hrvatska ima neposredne izbore za čelna mjesta izvršne vlasti u jedinicama lokalne i regionalne samouprave. Ivan Kovačić neočekivano pobjeđuje HDZ-ova gradonačelnika u pravom foto-finišu sa 72 glasa prednosti. Omiš dobiva neovisnog gradonačelnika, drukčiju lokalnu političku scenu i samu politiku, a s juga Hrvatske kreće u realizaciju nova perspektivna politička opcija.

Tri godine kasnije lako bi se moglo dogoditi da se aktualni omiški gradonačelnik i njegov novi-stari suparnik iz HDZ-a ponovno sučele na lokalnim izborima koji će se u cijeloj Hrvatskoj održati dogodine u svibnju. Na tu je mogućnost, zapravo na ponovni izbor Ivana Škaričića za predsjednika omiškog HDZ-a Ivan Kovačić dodao poznatu psovku. Takvo se što u hrvatskoj politici koja je proteklih dvadeset šest godina prolazila kroz puno dramatičnije i emotivno zasićenije situacije, nije čulo. Netko tko ne poznaje aktualni raspored snaga unutar hrvatske vlasti i oporbe, teško bi na temelju Kovačićeve izjave zaključio da su stranka omiškog gradonačelnika i stranka Ivana Škaričića dio iste vlasti na nacionalnoj razini. I to vlasti iza koje stoji naoko čvrsti Sporazum o suradnji u reformskoj vladi sklopljen u Zagrebu 22. siječnja 2016. između Domoljubne koalicije predvođene HDZ-om i Mostom nezavisnih lista čiji je Ivan Kovačić dojučerašnji predsjednik saborskog kluba i jedan od najistaknutijih članova. Politički partneri koji se tako diskvalificiraju ne mogu zajedno voditi državu.

Vlast kao lakmus-papir

Jesu li Kovačićeva psovka i ostavka, dakle, definitivna potvrda da aktualna saborska većina i vlada proizašla iz nje ne mogu izdržati četverogodišnji mandat ili će se slične situacije nizati sljedeće četiri godine jer se nitko ne želi odreći vlasti? Što god se dogodilo jedno je poprilično sigurno: Most nezavisnih lista kao najveće iznenađenje hrvatskih parlamentarnih izbora od 1990. do danas, već će se na sljedećim lokalnim izborima, ako ne i prije njih na prijevremenim parlamentarnim izborima, suočiti s mogućnošću da ostane i bez velikog dijela birača, i bez ključnog utjecaja na potencijalne koalicijske partnere. Sto dana vlasti čiji je Most očito određujući čimbenik, najviše je razotkrilo programsku, kadrovsku i komunikacijsku sliku stranke Bože Petrova i Ivana Kovačića. Od razdoblja neposredno nakon izbora 8. studenoga 2015. do danas u ispitivanjima javnog mnijenja Most nezavisnih lista izgubio je dvije trećine ispitanika koji ga podržavaju te je samo pitanje trenutka kada će se formalno treća stranka po broju zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru spustiti na četvrto ili peto mjesto po popularnosti. Još se potkraj 2015. činilo da je Hrvatska napokon dobila opciju koja može diktirati uvjete HDZ-u i SDP-u, natjerati njihove predsjednike na odustajanje od mjesta premijera te u prvi plan staviti potrebu provedbe niza reformi. Nekoliko mjeseci kasnije Most djeluje kao završena politička priča koju od konačnog nestanka dijeli samo entuzijazam pojedinih ministara i zastupnika.

Što se dogodilo Mostu? Dogodila mu se vlast kao redovito najprecizniji politički lakmus-papir. I dok su birači diljem Hrvatske smatrali da novi lokalni političari poput gradonačelnika Omiša i Bože Petrova koji je prije ulaska u vladu obnašao dužnost gradonačelnika Metkovića, predstavljaju novi obrazac ponašanja na vlasti koji može uspješno djelovati i na nacionalnoj razini, sam dolazak Mosta na vlast u Hrvatskoj generirao je nekoliko situacija čije posljedice trpi upravo Most. Prvu situaciju predstavlja sad već kronični deficit kadrova kvalificiranih za obnašanje pojedinih dužnosti. To nije nikakva novost u Hrvatskoj, ali su međusobne blokade Mosta i HDZ-a te nedostatak stručnjaka o kojima se uporno govorilo, taj deficit učinile krajnje uočljivim. Druga je situacija Mostova programska nepripremljenost za obnašanje vlasti što također nije iznimka u kontekstu hrvatskih izbora, ali ju je kontrast između onoga za što se načelno zalažu Mostovi političari i ono što stvarno rade pretvorilo u niz autogolova.

Što ako Most izgubi i na lokalnoj razini?

Napokon, treća i za Most možda kobna situacija jest stihijsko vođenje pregovora oko formiranja buduće vlade i s HDZ-om i s SDP-om čiji je rezultat koalicija previše različitih aktera i međusobno suprotstavljenih interesa s premijerom koji se pojavio ne kao izraz izborne volje nego kompromisa iz nužde. Koliko je ovakva situacija održiva, vidjet će se u svakom sljedećem pokušaju izglasavanja pojedinih zakona i u konačnici novog proračuna. U svim je ovim situacijama Most sam sebi postavio najviše kriterije a da ih nije mogao realizirati. Birači dobro znaju što mogu očekivati i od HDZ-a i od SDP-a, dok su se Mostovi birači ponadali da treća opcija u Hrvatskoj nije jednokratan politički projekt.

Ipak, događa se upravo to, iako je najveća Mostova zasluga to što je razotkrivajući vlastite mane razotkrio sve slabosti dosadašnjih obnašatelja vlasti i onih koji to žele biti. Most se personalno počeo raspadati samo nekoliko dana nakon izvrsnog rezultata na izborima, a načelno čim je stupio na vlast. I dok birači već četvrt stoljeća brzo opraštaju greške HDZ-u i SDP-u, s Mostom to neće biti slučaj. Naime, Most nije nastao na trajnijim društvenim rascjepima u zemlji kao dvije najjače stranke, nego upravo na nadi da je taj rascjep moguće pragmatično i barem privremeno premostiti. Božo Petrov, Ivan Kovačić i suradnici sve to, što u rukavicama, što bez njih, teško opravdavaju. Koliko teško vidjet će se na lokalnim izborima zbog čega ne čudi Kovačićeva reakcija. Uspije li sljedeće godine Ivan Škaričić na izborima u Omišu i, primjerice, Stipe Gabrić na izborima u Metkoviću, Most nezavisnih lista više neće povezivati nikoga...