'Moram priznati, muka mi je od predsjedničkih izbora', objavio je Brin na svom profilu na društvenoj mreži Google+, 'ne zbog pobjednika ili gubitnika, ne zato što moj glas, kao stanovnika Kalifornije, vrijedi trećinu glasa stanovnika Aljaske (a neće biti važan ni inače - Kalifornija nije država u kojoj se političari obično bore za prevlast). Ne ni zato što moj glas za Senat vrijedi pedesetinu glasa stanovnika Aljaske.

Već stoga što će, bez obzira na ishod izbora, naša vlast i dalje biti ogroman krijes strančarenja. Što je ironično jer su izabrani dužnosnici koje sam imao prilike upoznati bez iznimke promišljeni, dobronamjerni ljudi.

Pa ipak, 90 posto njihovih zajedničkih napora usmjereno je na to kako smjestiti konkurentskoj političkoj stranci.

Zato pozivam pobjednike - tko god oni bili: molim vas, povucite se iz svojih stranaka i upravljajte samostalno. To je vjerojatno najviše što možete napraviti za zemlju.'

Brinov poziv je idealističan, ali teško provediv u praksi. Sustav u kojem političari funkcioniraju kao pojedinci, bez podrške stranke, morao bi počivati na tome da se i Demokratska i Republikanska stranka odreknu moći, ali i pronaći održiv model izravne demokracije.

To, zasad, nismo imali prilike vidjeti. No, tehnologija je znatno napredovala zadnjih godina. Već sad bi mogla podržati takvu platformu. Ostalo je pitanje političke volje i konsenzusa.