Na Saturnovu južnom polu nedavno je otkrivena neobična struktura oblaka koja izgleda kao pravilni deseterokut. Znanstvenici su je uočili na novijim snimkama svemirskog teleskopa Hubble, a njezino otkriće moglo bi promijeniti dosadašnje razumijevanje atmosferskih pojava na Saturnu.

Nova struktura, koju su istraživači nazvali 'dekagon', svojevrsni je južni pandan slavnom šesterokutu na Saturnovu sjevernom polu. Taj neobični atmosferski obrazac, širok oko 32.000 kilometara, prvi je put otkriven 1988. godine analizom podataka koje su tijekom preleta pored Saturna 1980. i 1981. godine ulovile NASA-ine letjelice Voyager 1 i Voyager 2.

Masivna atmosferska formacija

Uglavnom, novootkriveni deseterokut na južnom polu još je veći. Proteže se oko 167.820 kilometara, a svaka od njegovih deset stranica duga je približno 16.782 kilometra.

'Ovo je vrlo neobičan atmosferski fenomen koji nam pomaže unaprijediti opće razumijevanje meteorologije', rekao je Agustin Sanchez-Lavega, planetarni znanstvenik sa Sveučilišta Baskije u Bilbau i glavni autor istraživanja. Prema njegovim riječima, otkriće pokazuje da šesterokut na sjevernom polu ipak nije jedinstvena i izolirana pojava kakvom se dosad smatralo.

Istraživači su strukturu pronašli proučavajući snimke Saturna koje je posljednjih godina napravio Hubble. Zbog nagiba Saturnove osi njegova južna hemisfera između 2012. i 2023. godine nije bila vidljiva sa Zemlje. Snimke iz 2023. tako su znanstvenicima prvi put omogućile da uoče novi obrazac. 'To je svakako bilo iznenađenje', rekao je Sanchez-Lavega. On i kolege desetljećima su pregledavali snimke Saturna u potrazi za mogućim poligonalnim oblikom na južnom polu ali ga nisu uspjeli pronaći.

Za razliku od gotovo nepromjenjivog sjevernog šesterokuta, novi se deseterokut polako mijenja. Oko Saturna napravi puni krug za približno 800 dana. Njegove stranice i vrhovi također ne izgledaju jednako tamno, što bi moglo značiti da se struktura još uvijek razvija. 

Kako nastaju

Prethodna istraživanja pokazala su da bi Saturnov sjeverni šesterokut mogao nastati zbog snažne atmosferske struje koja se kreće prema istoku u blizini pola. Male nepravilnosti u toj struji mogu uzrokovati vijuganje njezina toka i stvaranje karakterističnog šesterokutnog oblika, piše Space.

Sanchez-Lavega i njegovi suradnici su pomoću računalnih simulacija proučavali slične pojave u plitkoj vodi. Rezultati upućuju na to da bi i južni deseterokut mogao nastati zbog vijugavog vala zarobljenog unutar zakrivljene atmosferske mlazne struje.

Znanstvenici sada žele utvrditi kako će se struktura razvijati. Nije poznato hoće li u nadolazećim godinama postati nestabilna i raspasti se ili će se, suprotno tome, dodatno učvrstiti. Posebno će biti zanimljivo promatrati njezino ponašanje uz povećanu količina Sunčeva zračenja koje bi trebalo dosegnuti vrhunac na oko 60 stupnjeva južno 2032. godine.

Istraživači također žele detaljnije proučiti trodimenzionalnu strukturu oblaka i izmaglica unutar deseterokuta, kao i vjetrove i temperature koji ondje vladaju. Takva bi mjerenja mogla pomoći u izradi naprednijih modela koji objašnjavaju kako nastaju ovakvi golemih atmosferski obrasci. Rezultati istraživanja objavljeni su 2. rujna u časopisu Science Advances.