Alžir je u španjolskom Gijonu protiv Zapadnih Nijemaca postao prvi afrički sastav u povijesti nogometnih mundijala koji je svladao jednu europsku momčad, ali je u drugom kolu izgubio od Austrije. Ipak, pobjedom nad Čileom, osigurao si je dobru priliku za drugi krug.

Imali su četiri boda i jedina opcija koja ih je mogla izbaciti bila je pobjeda Zapadne Njemačke nad Austrijom s jednim ili dva gola razlike. Taj dvoboj igrao se dan kasnije i ostao je upamćen kao jedna od najvećih sramota u povijesti vrhunskog nogometa. Nijemci su golom Hrubescha poveli u desetoj minuti i ostatak utakmice momčadi su do iznemoglosti vodile loptu oko centra i dodavale se bez ikakvih ambicija da ugroze suparnički gol. Klasična namještaljka.

Narod je poludio. Alžirci su sa tribina počeli mahati novčanicama, domaćini Španjolci vikali su 'Fuente, fuente', (van, van), a crvenjeli su se i Nijemci. Njihovi navijači očekivali su uzvrat Austrijancima za poraz na zadnjem SP-u, ali ne ovakav. Nezadovoljstvo s njemačkog sektora kulminiralo je kada je jedan navijač zapalio svoju zastavu i izišao sa stadiona.

Sramotne 'taktike' nisu se mijenjale i dvoboj je završio 1:0. Alžirci su se žalili Fifi, ali krovna organizacija nije pokazala sluh za njihove probleme i odbila je poništiti taj smiješni dvoboj. Ipak, odlučili su da će se ubuduće dvoboji zadnjih kola po skupinama morati igrati u isto vrijeme.

Austrija je ispala u drugom krugu, a Nijemce su u finalu, na opće oduševljenje Alžiraca, s 3:1 svladali Talijani.