Luka Modrić nije morao zabiti gol, asistirati ni izvesti spektakularan potez da bi još jednom pokazao koliko znači Milanu. U nedjeljnoj pobjedi protiv Genoe (2:1) hrvatski kapetan napravio je nešto što se u nogometu često teže primjećuje, ali može biti jednako važno - zajedno s Adrienom Rabiotom nametnuo je ritam igre u kojem se protivnik jednostavno nije snašao. Upravo je to u svojoj jutrošnjoj analizi posebno istaknuo poznati talijanski novinar Franco Ordine.
U tekstu za Corriere dello Sport, objavljenom pod naslovom 'Paukova mreža', Ordine je detaljno objasnio kako je Milan došao do pobjede u Genovi. Posebnu pozornost posvetio je dvojici veznjaka, Modriću i Rabiotu, koje je nazvao velikanima sredine terena.
A način na koji su kontrolirali utakmicu opisao je vrlo slikovito.
'Genoa se nije uspjela izvući iz paukove mreže Modrića i Rabiota', naslov je dijela njegove analize posvećenog hrvatskom i francuskom veznjaku.
Modrić i Rabiot pripremili su zamku
Ordine smatra da se ključ Milanove pobjede krije u nečemu što na prvi pogled možda nije izgledalo osobito atraktivno.
Milan je u prvom poluvremenu imao čak 63 posto posjeda lopte, ali nije jurio prema suparničkom golu niti pokušavao svaku akciju završiti što brže. Naprotiv, Modrić i Rabiot smirivali su igru, dugo zadržavali loptu i strpljivo gradili napade.
Takav nogomet, piše Ordine, gledateljima ponekad može djelovati dosadno. No upravo je u tome bila zamka.
Genoa je ostajala bez prilika za brze protunapade, a njezini igrači postupno su gubili mogućnost nametanja vlastitog ritma.
'Produženi posjed lopte u prvom poluvremenu, čak 63 posto, koji publici može djelovati dosadno, pretvorio se u svojevrsnu paukovu mrežu u koju se Genoa na kraju neizbježno zaplela', napisao je Ordine.
No to je bio tek prvi dio Milanova plana.
Drugi je podrazumijevao naglu promjenu ritma i iznimno agresivan pritisak na Genoinu obranu čim bi domaćini pokušali iznijeti loptu iz vlastitog kaznenog prostora.
Upravo su iz takvih situacija nastala oba Milanova pogotka.
U 13. minuti Rabiot je oduzeo loptu Johanu Vásquezu i asistirao Alphadju Cisséu za vodstvo. Samo šest minuta poslije Genoa je ponovno pogriješila pri iznošenju lopte, ovaj put preko Alessandra Marcandallija, a Gonçalo Ramos poslužio je Christiana Pulisica za 2:0.
Ordine smatra da ti pogoci nisu bili slučajnost, nego posljedica načina na koji je Milan pripremio utakmicu.
De Rossijeva Genoa nije pronašla odgovor
Zanimljivo je da Ordine u svojoj analizi spominje i Danielea De Rossija, trenera Genoe i legendarnog talijanskog reprezentativca, koji je nakon utakmice također govorio o problemima svoje momčadi.
Prema Ordineovu tumačenju, Genoa se izgubila u ritmu koji joj je Milan nametnuo, a Modrić i Rabiot imali su ključnu ulogu u uspostavljanju takve kontrole.
Posebno je zanimljivo što je Milan do pobjede stigao nakon vrlo neugodnog poraza od Ferencvárosa u Europskoj ligi. Rabiot je u toj utakmici bio među najkritiziranijim igračima, a samo nekoliko dana poslije postao je jedan od glavnih junaka pobjede u Genovi.
Ordine zato otvara i šire pitanje - zašto Milan u talijanskom prvenstvu izgleda toliko uvjerljivije nego u Europi?
Jedno od mogućih objašnjenja vidi u tome što momčad Rubena Amorima u prvenstvenim utakmicama, kada nastupi s najjačim raspoloživim sastavom, pokazuje znatno više sigurnosti i taktičke discipline.
Ipak, upozorava da Milan ima ozbiljnih problema s dubinom kadra. Amorim je zbog ozljeda protiv Genoe morao improvizirati u obrani, pa je tako Sankhoun Diawara zaigrao na mjestu stopera, a Yunus Musah na lijevom boku.
Uz to, umor od europske utakmice osjetio se u završnici. Genoa je u 88. minuti preko Mikaela Ellertssona smanjila na 2:1 i natjerala Milan da posljednje minute provede u grčevitoj borbi za pobjedu.
Modrićev utjecaj ne vidi se samo u statistici
No najzanimljiviji dio Ordineove analize ipak ostaje opis Milanove igre u sredini terena.
Modrić je protiv Genoe odigrao svih 90 minuta, a talijanski Sky Sport proglasio ga je najboljim igračem utakmice. Iako nije izravno sudjelovao u pogocima, još jednom je pokazao koliko je važan za organizaciju igre.
Upravo je u tome posebnost njegova nogometa. S 41 godinom više ne mora svaku utakmicu obilježiti velikim brojem pretrčanih kilometara ili spektakularnim potezima. Njegova najveća snaga ostaje sposobnost da prepozna kada treba ubrzati, kada usporiti i kako suparniku oduzeti ono što najviše želi - prostor i vrijeme.
A Ordineova 'paukova mreža' možda je jedan od najslikovitijih opisa onoga što hrvatski kapetan i dalje radi na najvišoj razini.
Jer ponekad je najbolji način da pobijediš protivnika upravo taj da mu ne dopustiš igrati nogomet kakav želi.
