Johannes Bitter, svjetski prvak iz 2007. godine i dugogodišnji borac za prava igrača, složio se sa Sigurdssonovim istupom i poručio da je problem daleko dublji od jednog turnira.

‘Glas igrača se, dovraga, uopće ne čuje i to je samo po sebi skandal. Igrači su najvažniji dio cijelog sustava’, rekao je Bitter u podcastu Sportschau, dodavši da se odluke donose bez stvarnog uključivanja onih koji su najviše pogođeni.

Bitter smatra da je Sigurdssonova poruka iznimno važna i da se ne smije brzo zaboraviti.

‘Iskreno se nadam da ova Sigurdssonova poruka neće nestati za nekoliko dana, nego da će se o njoj razmišljati i za tri mjeseca. Godinama sam pokušavao učiniti glas igrača glasnijim i često smo u tome teško padali. Sada je red na druge da nešto učine’, poručio je.

Slično razmišlja i Dominik Klein, bivši njemački reprezentativac, koji smatra da i Njemačka mora napraviti iskorak kada je riječ o zaštiti igrača.

‘Igrao sam u Francuskoj, gdje je igrački sindikat snažan faktor. Tamo igrači mogu kroz zajedničke inicijative utjecati na mjesta igranja, skraćivanje natjecanja i raspored. Toga u Njemačkoj, iako imamo najbolju ligu na svijetu, još uvijek nema dovoljno’, rekao je Klein.

Kritike dodatno dobivaju na težini zbog konkretnih okolnosti na ovom prvenstvu. Dok su Njemačka i Danska cijelo vrijeme ostale u Herningu, Hrvatska i Island su morali mijenjati gradove i putovati neposredno uoči odlučujućih utakmica. Hrvatska je u samo 12 dana odigrala sedam utakmica, dok je Danska za isti broj susreta imala 13 dana, a Njemačka čak 14.

Upravo na te razlike upozoravao je Sigurdsson, naglašavajući da takav raspored ne može biti u interesu ni zdravlja igrača ni kvalitete rukometa, a sada se pokazuje da njegova poruka nailazi na sve širu podršku unutar rukometne zajednice.