Računica prije utakmice bila je jasna. Hrvatska je u Prag došla izjednačena s Češkom na prvome mjestu, ali i s ogromnom prednošću - utakmicom manje i bitno boljom gol razlikom.

No, isto tako se znalo da će Hrvatskoj vjerojatno do kraja kvalifikacija trebati sve četiri pobjede za nešto vrlo važno, a to je status nositelja u ždrijebu skupina SP-a. Glavni konkurent Hrvatskoj je Njemačka i, da bi ostala ispred nje na FIFA-inom renkingu, morat će izjednačiti njezin rezultat do kraja kvalifikacija. S time da, što više pobjeda - to bolje, budući da i Maroko nije bez šanse i čeka kikseve Hrvatske i Njemačke.

Izbornik Zlatko Dalić čitave kvalifikacije govori da je glavni cilj plasirati se na Svjetsko prvenstvo. OK, sami odlazak na završni turnir je velika stvar, osobito ako znamo da Talijani i Nizozemci nisu bili na SP-u u Rusiji, a Talijani ni u Kataru. No, u povijesno najlakšoj skupini sa Češkom, Farskim otocima, Gibraltarom i Crnom Gorom, uz dužno poštovanje svima, sve osim prvog mjesta bio bi veliki neuspjeh.

Hrvatska je trebala gledati puno dalje od samog plasmana na SP

To se vidjelo već nakon prve četiri utakmice u kojima je Hrvatska pregazila Češku u Osijeku, natrpala Gibraltar i Crnu Goru i, teško, ali rutinski slavila na Farskim otocima 1:0. Na pola kvalifikacija Hrvatska je jednom nogom bila u avionu za Ameriku i ono što je bilo, odnosno trebalo biti, ključno do kraja ovih kvalifikacija jest osigurati status nositelja u ždrijebu.

I zato je Hrvatska morala igrati na pobjedu u Pragu, a ne čekati i čuvati taj bod. Tek u samoj završnici susreta kao da je sinulo i izborniku i igračima da ne bi bilo loše krenuti po pobjedu pa čak i uz rizik da primiš neki gol iz kontre i zakompliciraš si situaciju.

Koliko bi ju Hrvatska uopće zakomplicirala da se zaista više otvorila i čak i primila gol i izgubila? Uostalom, tko kaže da bi primila gol? Da je pobijedila, Češka bi imala tri boda prednosti i Hrvatska bi do kraja kvalifikacija morala dobiti Gibraltar, Farske otoke i Crnu Goru koja je, nota bene, doživjela sramotan poraz 0:4 kod Farskih otoka.

Nije idealno, jer 'svatko danas igra nogomet' i opet bi se moralo igrati na pobjedu u zadnjem kolu kvalifikacija, kao i prijašnjih godina. Ali, a) tko kaže da bi Češka dobila sve do kraja i b) Hrvatska već dugo nije reprezentacija koja se mora tresti protiv ovakvih protivnika.

Hrvatska odavno nije reprezentacija koja se mora zadovoljavati plasmanom na SP

Hrvatska odavno nije ni reprezentacija koja se mora zadovoljavati samim plasmanom na veliko natjecanje. Dalićeva momčad bila je druga na SP-u 2018., treća na SP-u 2022. godine i reprezentacija je čije ime se na Gibraltaru, Farskim otocima i u Crnoj Gori, izgovara u stavu 'mirno'.

Možda više nije prekrcana zvijezdama kao u Rusiji, ali je do sinoć bila 9. reprezentacija svijeta i trebala je napraviti sve, pa čak i riskirati u Pragu, ne bi li ostala na toj poziciji u ždrijebu skupina 5. prosinca u Washingtonu.

Prvi 'pot' osigurali su, kao domaćini, Sjedinjene Države, Meksiko i Kanada te Brazil i Argentina. Više od 97 posto, kaže superračunalo, za to imaju Portugal, Francuska, Španjolska, Engleska i Nizozemska, a tamo će vjerojatno biti i Belgija.

Među 12 nositelja mogla je i morala biti Hrvatska da je puno ranije u Pragu zaigrala puno hrabrije. Kako trenutačno stvari stoje, ako je ždrijeb ne pomazi nekim od domaćina, prijete joj najjače svjetske reprezentacije.

Slovačka zadnja šansa

Njemačka do kraja kvalifikacija igra dvaput s Luksemburgom te u gostima kod Sjeverne Irske i kod kuće sa Slovačkom. Možda sve prođe dobro pa Nijemci negdje kiksaju. No, uzdati se u to da Njemačka u te četiri utakmice neće upisati četiri pobjede, koliko god je uzdrmao poraz u Slovačkoj, puno je teže nego što je bilo odigrati ili barem pokušati odigrati hrabrije protiv Češke. Čak i pod cijenu poraza jer on, kao što smo rekli, ne bi bio toliko katastrofalan.

Pomalo je nevjerojatno da nakon utakmice nitko od igrača, a ni izbornik nisu spomenuli činjenicu da se propušta velika šansa. Tek je Joško Gvardiol rekao da je Hrvatska odigrala vrlo slabu utakmicu i da mora bolje, a najviše se pričalo o lijepom jubileju i 100. utakmici Zlatka Dalića, kojemu ovim putem na tome čestitamo.

Kad proslave, pojedu tortu i prespavaju, shvatit će kakvu su potencijalno skupu grešku napravili.