Sredinom 1970-ih crkva Our Lady Queen of Croatia bila je središte društvenog života Hrvata u Torontu. Svi koji su nešto značili u nemaloj imigrantskoj zajednici okupljali su se na nedjeljnoj misi, a u podrumu crkve rodila se ideja koja je mnogima zvučala pomalo suludo i pretjerano ambiciozno – ali lokalni Hrvati bili su sanjari. Tražili su način kako da na sjevernoameričkom kontinentu promoviraju svoju prvu domovinu i njene simbole. Našli su ga u nogometu.

Kad se Toronto Metros, najveći nogometni klub u gradu i član američko-kanadske profesionalne lige (NASL), našao u financijskim problemima, Hrvati su skupili novac, otkupili ga i fuzionirali sa svojim klubom nazvanim Toronto Croatia i osnovanim dvadesetak godina ranije. Stotine pripadnika crkve koju je vodio Otac Gjuran postali su dioničari momčadi koja je ponijela ime Toronto Metros-Croatia. Njen grb sastojao se od velike hrvatske šahovnice s prvim bijelim poljem unutar kanadskog javorovog lista.

Kroničar NASL-a Michael Lewis piše o tome kako je vodstvo kluba koristilo prilično nekonvencionalne metode u svom poslovanju. 'Kad bi trebalo skupiti novac za plaću nekome igraču, našli bi se u podrumu crkve i skupili taj novac dobrovoljnim prilozima. Tako su isplaćeni igrači poput Filipa Blaškovića (član Dinamove momčadi koja je osvojila Kup velesajamskih gradova, op. a.) ili Ivana Lukačevića (Osijekova legenda 'Luks', op. a.). Prema jednom svjedoku, svi bi se mašili za džepove istresli dolare i čekove na stol. Bez problema bi skupili 10.000 dolara. U Torontu je bila poznata stvar da klub funkcionira na taj način. Nije to bilo vrlo profesionalno, ali bilo je učinkovito.'

U sezoni 1976. u klubu je igralo devet Hrvata (što iz Hrvatske, što iz dijaspore), među njima i Ivica Grnja. No bilo je igrača i iz drugih zemalja i ideja je bila napraviti veći iskorak u ligi. Tako je doveden legendarni Portugalac Eusebio – tada 34-godišnjak kojemu su već 'otišla' koljena i nije više mogao igrati na najvišoj razini. 1975. je napustio svoju Benficu i, poslije kratkih avantura u Bostonu i meksičkom Monterreyu, potpisao za Croatiju. Bio je to spektakularni transfer, jer Eusebio je poslije Pelea (došao u New York Cosmos 1975.) bio najveća zvijezda u NASL-u.

Nije poznato je li i za njega na isti način skupljen novac u podrumu crkve Our Lady Queen of Croatia, ali zna se da je bio plaćen tisuću dolara po utakmici. Iako već daleko iza svojih najboljih dana i konstantno ozlijeđen, Eusebio je te sezone napravio čuda u Torontu. U 25 nastupa postigao je 18 golova.

No Croatia se nije borila samo na terenu, nego i izvan njega. Ime kluba nikako nije 'sjelo' čelnicima lige, jer nije se uklapalo među ostala (Rowdies, Timbers, Lancers, Aztecs...) i smatralo se vezivanjem uz jednu malu etničku skupinu odbijaju potencijalne investitore i štete imidžu lige. Postojala je inicijativa da se zabrani hrvatsko ime, ali vlasnici su zaprijetili da će u tom slučaju prestati financirati klub.

U ligi koja je funkcionirala na tipično američki način 'franšiza', Metros-Croatia bio je nešto posve drugo – klub koji je pripadao svojim članovima. No takav način vođenja imao je i svoje ozbiljne nedostatke: nije postojao ozbiljan marketing niti PR plan koji bi klub približio široj publici. Ostao je tretiran poput autsajdera, a mučili su ga i stalni financijski problemi.

Čini se da su nedaće i stav 'sami protiv svih' samo motivirali momčad. Nakon sezone pune uspona i padova, Toronto se šokantno plasirao u finale doigravanja, takozvani Soccer Bowl. Usprkos sjajnim partijama koje je pružao Eusebio, ni on, a ni ijedan drugi igrač 'Hrvata' nije bio izabran u All-Star momčad sezone. Do tada je već momčad napustio legendarni trener Ivan 'Đalma' Marković, koji je stalno dolazio u sukob s igračima: otpušten je nakon što je u utakmici s Portlandom bez posebnog razloga zamijenio Eusebia i njegovo mjesto zauzeli su asistenti Marijan Bilić i Domagoj Kapetanović.

Financijska situacija uoči finala u Seattleu protiv Minnesota Kicksa bila je toliko ozbiljna da si Croatia nije mogla priuštiti vlastitog liječnika, a čak šest njenih prvotimaca vuklo je ozljede i nije bilo sigurno hoće li moći nastupiti. U pomoć im je priskočio zaposlenik lokalnih Soundersa, dr. Marty Kushner. Nekoliko igrača odigralo je tu utakmicu na injekcijama – među njima i Eusebio. On je zabio prvi gol u 41. minuti pred više od 25.000 gledatelja na stadionu Kingdome (srušen 2000.). U drugom poluvremenu zabio je i Luks te Brazilac Ivair Ferriera i Toronto je osvojio naslov uvjerljivom pobjedom 3-0.

Tri stotine ljudi, mahom Hrvata, dočekalo je svoje pobjednike na povratku u zračnoj luci u Torontu. Središnja je proslava održana u dvorani Croatian National Hall u Dupont Streetu, ali slavilo se po cijelom gradu. Eusebio, portugalska superzvijezda rođena u Mozambiku, osvojio je Ameriku s šahovnicom na prsima i na ulicama su mu skandirale stotine Hrvata.

Nažalost, priča o Croatiji nije dugo potrajala. Vlasnici više nisu imali dovoljno novca da plaćaju takvog igrača, mučili su se i s privlačenjem gledatelja (domaći prosjek gledanosti bio je tek 4.5000), pritisci lige samo su se pojačali nakon osvajanja titule. Naposljetku je klub promijenio ruke, novi vlasnici su ga 1979. preimenovali u Toronto Blizzard i publika se udvostručila, a Toronto Croatia ponovo je ustrojen kao samostalan klub kanadske lige. Osvajanje sjevernoameričkog naslova 1976. ostalo je dio klupske tradicije, a Eusebio zauvijek heroj kanadskih Hrvata...