No, jedan po jedan im je trofej ispadao iz ruku, a sezona odlazila u propast. U srpnju je Dinamo uzeo Superkup, u listopadu ih je Istra izbacila iz Kupa, a u studenom su 'bili' porazom u Puli zaostali za Dinamom sedam bodova, toliko koliko Mamić ni u najluđim snovima ne planira prosuti do kraja sezone.

Na Poljudu je još uvijek mirno, izostala je bilo kakva reakcija kluba, jedino se oglasio trener Goran Vučević, i to u svlačionici. Priznao je da su igrači dobili jezikovu juhu, rekao im je kako se tako neborbeno i bezvoljno ne igra za Hajduk, i čini se da je na tome sve ostalo. Hajduku je ostao još jedan 'pričuvni' cilj, Europa.

Prolazom preko AEK-a i Anderlechta u europsko proljeće barem bi se malo isprala gorčina i koliko-toliko poboljšala atmosfera uoči rođendanskog slavlja, no pitanje je koliko Hajduk ima snage za takav iskorak. AEK i Anderlecht su ozbiljni klubovi, a i Zenit se, nakon osvajanja ruskog prvenstva i plasmana u daljnji krug Europske lige, praktički opustio i pitanje je kako će i oni odigrati zadnje dvije utakmice.

Hajduka, dakle, u sezoni u kojoj slavi 100. jubilej očekuje malo toga dobroga, lako je moguće da na proljeće odigra svega 12 prvenstvenih utakmica u kojima će jedini mogući cilj biti zadržavanje drugog mjesta. Ne bi bilo čudno da u takvom raspletu događanja vodstvo kluba proda nekoliko igrača jer i s polovicom momčadi i sedam bodova prednosti nad Cibalijom trebao biti itekako dostižan.