Riječ je o još jednom primjeru koliko je Realova akademija postala važan poslovni alat kluba. La Fábrica se godinama promatra kao izvor talenta za prvu momčad, ali u posljednje vrijeme još više funkcionira kao ozbiljan financijski mehanizam. Real razvija igrače, prodaje ih u pravom trenutku, ali pritom često zadržava postotak od buduće prodaje ili opciju povratka.

Najveći posao odnosi se na Nica Paza, koji je prodan Comu za 60 milijuna eura. Argentinac je time postao jedan od najskupljih Realovih akademaca u povijesti, odmah iza Álvara Morate. Real je pritom zadržao kontrolu nad igračevom budućnošću kroz klauzulu koja mu omogućuje eventualni povratak.

Drugi veliki izvor prihoda je Víctor Muñoz. Nakon što se razvio u Osasuni, Liverpool je aktivirao njegovu klauzulu od 40 milijuna eura, a polovica tog iznosa pripala je Real Madridu. Madridski klub tako je samo na tom poslu zaradio oko 20 milijuna eura, iako igrač nije bio dio kadra prve momčadi.

Real je dodatno profitirao i od transfera igrača koji su već ranije napustili klub, ali su iza sebe ostavili postotke u korist Madrida. Mario Gila trebao bi Realu donijeti oko 15 milijuna eura nakon odlaska u Milan, dok bi sličan iznos mogao stići i od transfera Álvara Rodrígueza u Bournemouth. Tome treba dodati i 3,5 milijuna eura za Marija Martína.

Ukupna računica zato je impresivna. Samo od igrača koji prošle sezone nisu igrali za Real Madrid, klub je već prešao granicu od 100 milijuna eura prihoda. Ako se uračunaju i ostali akademci te potencijalni poslovi poput Álexa Jiméneza, Sergija Arribasa, Frana Garcíje ili Raúla Asencija, ukupna zarada mogla bi narasti prema 150 milijuna eura.

To je posebno važno u kontekstu Realova ljetnog prijelaznog roka. Klub je obnovio dio momčadi i klupe, ali velik dio troškova pokriven je upravo novcem koji je stigao iz akademije. Drugim riječima, Real ne prodaje samo višak igrača. On monetizira vlastiti razvojni sustav.