Prema Bildu, problem nije bio samo u rezultatu, nego i u načinu na koji je njemački izbornik vodio momčad. Navode se tvrdoglavost, česte promjene plana, nejasna komunikacija, loše upravljanje kadrom i sve veće nezadovoljstvo dijela igrača.

Jedan od najvećih primjera je Deniz Undav. Napadač koji je Njemačkoj važnim golovima i asistencijama pomogao u prvom dijelu turnira, prvi je put od prve minute zaigrao tek u utakmici protiv Paragvaja. BILD piše da ta odluka igračima nije bila jasno komunicirana, nego su za nju doznali tek preko konferencije za medije.

Sličan kaos, tvrdi se, pratio je i planiranje kadra. Najprije se govorilo da će na turnir putovati samo igrači s jasnom minutažom i ulogom u klubovima, a zatim su neke odluke otišle u potpuno drugom smjeru. Leon Goretzka, koji se u jednom trenutku činio kao rezervna opcija, odjednom je postao praktički siguran putnik. Felix Nmecha navodno je bio otpisan, ali je na kraju ipak dobio minute.

Posebno osjetljiva bila je i vratarska situacija. Oliver Baumann, koji je branio u kvalifikacijama, prema je do posljednjeg trenutka vjerovao da je prvi golman. Istinu, tvrdi njemački medij, nije doznao izravno od Nagelsmanna, nego kroz televizijski intervju.

Bild navodi i primjer utakmice protiv Ekvadora. Nagelsmann je ranije naglašavao važnost forme i minutaže, ali je zatim u jednom trenutku potpuno promijenio plan i ubacio nekoliko nedovoljno testiranih rezervi. Time je, pišu Nijemci, poslao dodatno zbunjujuću poruku igračima.

Među onima koji su ostali gotovo bez prave prilike bio je i Nick Woltemade. Iako je u pripremama i kvalifikacijama imao važnu ulogu, na Svjetskom prvenstvu dobio je tek mrvice. Ušao je tek u završnici protiv Paragvaja, a turnir je završio kao jedan od igrača koji su promašili jedanaesterac.

Velike rasprave izazvala je i pozicija Joshue Kimmicha. Nakon odlične sezone u veznom redu Bayerna, Nagelsmann ga je koristio na desnom beku, i to bez prave zamjene u kadru. Kada je plan počeo pucati, na toj se poziciji morao snalaziti Waldemar Anton, što je dodatno otvorilo pitanje koliko je momčad uopće bila dobro složena.

Bild spominje i slučaj Saida El Male. Mladi ofenzivac navodno je dobio signal da će biti nagrađen pozivom nakon ozljede, ali se to na kraju nije dogodilo. Takvi primjeri, ako su točni, dodatno objašnjavaju zašto je povjerenje između izbornika i dijela igrača počelo slabjeti.

Komunikacija kao ključ

Ipak, najteža optužba odnosi se na komunikaciju. Prema Bildu, više igrača mjesecima je čekalo kontakt s izbornikom. Jedna rečenica posebno odjekuje: 'Trener ne razgovara sa mnom.' Nagelsmann je, tvrdi se, u kampu malo komunicirao s igračima i većinu vremena provodio sa svojim stručnim stožerom i suprugom Lenom.

Zbog svega toga njemački debakl više ne izgleda samo kao sportski neuspjeh. Ako su navodi točni, riječ je o puno dubljem problemu: Momčadi koja nije znala što želi, izborniku koji je prečesto mijenjao smjer i svlačionici koja je postupno izgubila povjerenje.

Njemačka je bila simbol reda, strukture i hladne turnirske pouzdanosti. Ova priča opisuje nešto potpuno suprotno; reprezentaciju u kojoj su se odluke mijenjale iz dana u dan, a igrači sve teže razumjeli što se od njih zapravo traži.