Lorenzo Buffon, jedan od najslavnijih talijanskih vratara 20. stoljeća i nekadašnji kapetan Azzurra, preminuo je u 95. godini. Njegova kći Patricia potvrdila je da je smrt nastupila iznenada, nakon srčanog zastoja u Latisani. Buffon bi za nekoliko tjedana proslavio 96. rođendan.

Vijest je potresla talijansku nogometnu javnost jer je Buffon do posljednjeg dana bio simbol vitalnosti i jedan od posljednjih svjedoka vremena u kojem se calcio igrao s naglašenom strašću i viteštvom.

Ikona Milana i čuvar mreže zlatne generacije

Rođen u Majanu u pokrajini Udine, Buffon je u Milan stigao 1949., a već u prvoj utakmici početkom 1950. godine potvrdio reputaciju talentiranog vratara. U sljedećih deset godina postao je zaštitni znak crveno-crnih i jedan od najpouzdanijih vratara svoje ere.

Za Milan je upisao 277 ligaških nastupa (300 u svim natjecanjima), osvojio četiri Scudetta i dva Latinska kupa, te zaradio nadimak Lorenzo il Magnifico. Njegove sigurnosti na golu prisjećaju se i današnji navijači, a talijanski mediji i dalje ga svrstavaju među najveće Milanove čuvare mreže.

Kontroverzni prijelaz u Inter i rivalstvo koje je punilo naslovnice

Nakon kratkog razdoblja u Genoi, Buffon je 1960. prešao u Inter, što je u to vrijeme izazvalo snažne reakcije navijača. U dvama klubovima zamijenio je istog vratara – Giorgia Ghezzija – s kojim je imao poznato rivalstvo, sportsko i privatno.

U Interu je, pod Heleniom Hererom, dočekao novu mladost. Bio je dio momčadi koja je otvorila eru kasnije slavnog ‘Grande Intera’, osvojivši svoj peti Scudetto u sezoni 1962./63.

Njegov privatni život također je bio tema talijanske javnosti. Oženio je popularnu glumicu i TV lice Edy Campagnoli, koja je ranije bila u vezi upravo s Ghezzijem, što je pojačalo već postojeće rivalstvo dvojice vratara.

Buffon nije bio samo spektakularan, nego i tehnički ispred svog vremena. Umjesto boksanja lopti, gotovo sve bi hvatao, zbog čega je dobio nadimak 'Tenaglia'. Pozicioniranje mu je bilo iznimno, reakcije brze, a obrane promišljene i odmjerene.

Bio je toliko cijenjen da je, uz Leva Jašina, izabran u FIFA-inu All-Star momčad 1960-ih – prestižno priznanje koje je tada predstavljalo vrhunac individualne časti za vratara.

Za talijansku reprezentaciju upisao je 15 nastupa. Debitirao je 1958., a vrhunac je dosegnuo 1962. na Svjetskom prvenstvu u Čileu, gdje je bio prvi vratar i kapetan. U dvjema utakmicama koje je branio – protiv Zapadne Njemačke i Švicarske – nije primio pogodak.

Početak velike vratarske loze Buffon

Za mlađe generacije prezime Buffon znači samo jedno: Gianluigi Buffon. No Lorenzo je bio onaj koji je u obitelji prvi ispisao veliku vratarsku priču. Bio je drugi rođak Gianluigijevog djeda, a Gigi je više puta isticao da mu je Lorenzo bio važna inspiracija:

‘U našoj obitelji uvijek se pričalo o Lorenzu, o njegovoj eleganciji i snazi. To me oblikovalo još kao dijete’, govorio je Gianluigi.

Milan se od Buffona oprostio emotivnom objavom:

‘Njegove ruke poput kliješta donijele su Milanu velike pobjede pedesetih godina. Napustio nas je Lorenzo Veličanstveni, čovjek velikog rossonerskog srca, S velikim emocijama opraštamo se od Lorenza Buffona i slavimo njegovu uspomenu."

Inter je naglasio njegov doprinos osvajanju osmog Scudetta i početku nove ere kluba, dok su izraze sućuti poslali i Genoa, Fiorentina te Talijanski nogometni savez.