Do Europskog rukometnog prvenstva u Hrvatskoj 2018. ostalo je manje od godine dana. Hrvatski rukometaši početkom su tjedna ostali bez izbornika Željka Babića i cijelog stožera koji je smijenjen nakon što je osvojio četvrto mjesto na SP-u u Francuskoj, a čelnici HRS-a obećali su kako će novog izbornika imenovati u sljedećih mjesec dana.

No HRS je malen savez, posebice na financijskom planu i to je najveća prepreka koju će članovi komisije za izbor novog izbornika - izvršni dopredsjednik HRS-a Zoran Gobac, predsjednik Saveza Tomislav Grahovac i tajnik Damir Poljak - morati premostiti. Navodno je sad već bivša garnitura (Babić, Metličić, Balić, Maraš) na hrvatskoj klupi imala plaću od oko 10.000 eura na mjesec. Najviša cifra koju bi čelnici Saveza mogli ponuditi i novom izborniku sada ne bi bila veća od 5.000 eura na mjesec, što za hrvatske prilike nije mali novac. No u europskim i svjetskim okvirima onaj koji sjedne u izborničku fotelju hrvatskih rukometaša doslovno radi za - sitniš!

Posebice u usporedbi s najplaćenijim, katarskim izbornikom Valerom Riverom. Španjolac je 2013. preuzeo reprezentaciju Katara kako bi od njih napravio momčad konkurentnu za SP 2015. kojemu su bili domaćini. Da bi jednog od najboljih svjetskih trenera privukli, Katarci su morali i dobro platiti. Njima to nije nikakav problem pa je Rivera dobio za rukomet nevjerojatan ugovor od čak 800.000 eurana godinu! Uspio je Rivera na SP-u 2015. osvojiti srebro, a sada je na SP-u u Francuskoj izbacio europskog prvaka Njemačku u osmini finala. Katarcima se ulaganje sigurno isplatilo, a ni Riveri nije loše, ipak je najbolje plaćeni rukometni trener svih vremena!

Ostali? Rukometne velesile poput Njemačke, Francuske, Španjolske, Danske, Švedske i Norveške, čiji savezi imaju daleko najveće proračune, svoje izbornike mogu izdašno platiti. Tako je njemački izbornik, Islanđanin Dagur Sigurdsson, imao ugovor od oko 450.000 eura. No već prije SP-a Sigurdsson je najavio odlazak, preuzima reprezentaciju Japana (kako bi od njihove rukometne reprezentacije napravio momčad konkurentnu na Olimpijskim igrama 2020. u Tokiju!). Za taj je posao navodno dobio 600.000 eura na godinu!

Francuski izbornik Didi Dinart ima godišnju plaću od oko 250.000 eura, slične ili nešto malo veće ugovore nude Španjolci, dok danski strateg Gudmundur Gudmundsson radi za minimalac od oko 160.000 eura. Bivši trener PPD Zagreba i aktualni slovenski izbornik Veselin Vujović u deželi navodno zarađuje nešto više od 6.000 eura na mjesec, a za taj je novac odveo 'fantje' preko Hrvatske do brončane medalje na SP-u u Francuskoj.

I tu dolazimo do najvećeg problema, jer plaća hrvatskog izbornika - u odnosu na gore navedene - izgleda kao džeparac! Tim novcem HRS ne može privući nijedno zvučnije/iskusnije trenersko ime. Pa čak i Lino Červar u Makedoniji navodno zarađuje četiri puta više nego što bi dobio u Hrvatskoj. Lino ima vezani ugovor za vođenje Metalurga i makedonske reprezentacije na godinu dobije oko 250.000 eura! A u Hrvatskoj bi kao izbornik na godinu najviše mogao dobiti 60.000 eura. I teret obaveznog osvajanja medalje!

No Červar je sigurno spreman vratiti se u Hrvatsku i hrvatski rukomet, posebice ako dolazi kao spasitelj. A čini se kako bi mu takva uloga izvrsno legla, pa bi četiri puta manji ugovor pao u drugi plan. Lino je krajem 2016. napunio 66 godina, jedan je od najstarijih, ali i najiskusnijih izbornika. Baš je to i njegova najveća prednost, zna kako se osvajaju odličja, a ima dovoljno volje, želje i energije da odradi to jedno natjecanje i nakon toga mjesto prepusti nekome tko će slagati reprezentaciju za OI 2020. godine. Bila bi to Červarova najveća pobjeda, još ako na EP-u osvoji zlatnu medalju, jedinu koja nedostaje u bogatoj rukometnoj riznici. Bila bi to kruna njegove uspješne i prebogate trenerske/izborničke karijere, dostojna pobjednika što je Lino s hrvatskom rukometnom reprezentacijom i bio!