Nakon poraza od Obale Bjelokosti i razočaravajućeg remija protiv Curaçaa, navijači Ekvadora otvoreno su tražili njegov odlazak, a sam je priznao da razumije nezadovoljstvo i uvrede koje su stizale s tribina.

A onda je stigla utakmica protiv Njemačke.

Ekvador je preokrenuo protiv četverostrukog svjetskog prvaka, slavio 2:1 i izborio plasman u nokaut fazu kao jedna od najboljih trećeplasiranih reprezentacija. Bila je to jedna od najvećih senzacija dosadašnjeg prvenstva.

Nakon posljednjeg sučeva zvižduka Beccacece nije skrivao emocije. Trčao je uz aut-liniju, popeo se na tribine i zagrlio članove svoje obitelji i navijače koji su ga samo nekoliko dana ranije žestoko kritizirali. Prizori slavlja brzo su obišli svijet.

Na konferenciji za medije poslao je jasnu poruku.

"Mislim da je ovo najveća pobjeda u povijesti ekvadorske reprezentacije na svjetskim prvenstvima."

Dodao je kako je momčad ostala vjerna svojoj ideji igre unatoč svim kritikama te poručio da sada treba uživati u uspjehu, ali ostati ponizan jer posao još nije gotov.

Beccacece je tako u samo nekoliko dana prošao put od čovjeka kojem su mnogi okrenuli leđa do izbornika koji je Ekvadoru donio jednu od najvećih pobjeda u povijesti reprezentacije.