Iako nam je to najteži suparnik u skupini, utakmica protiv Engleske ipak nije ključna. No, sigurno smo da će Modrić, Perišić i ekipa večeras dati sve od sebe da u Arlingtonu, ali i diljem svijeta, razvesele hrvatske navijače.

Odnosno bace 'u trans', kao što je prije osam godina na Lužnikiju napravio Mario Mandžukić.

Jedan od junaka hrvatskog osvajanja srebrne medalje, koji je u produžetku polufinalne utakmice, u 115. minuti matirao Pickforda i odveo Hrvatsku u finale svjetskog prvenstva.

Iste te godine, Mandžukić se oprostio od reprezentacije, ostavivši prazninu u njezinim redovima, jer bezbroj smo puta poslije čuli - 'Hrvatska (više) nema napadača poput Mandžukića'.

Naravno, vjerujemo mi u Budimira, Matanovića, Musu... ali često se sjetimo Mandžinog trka do vlastitog 16-erca, uklizavanja, istrčanih sprinteva...

U svojem oproštajnom pismu Mandžukić je sredinom kolovoza te iste 2018. godine napisao 'Promašivao sam prilike, gubio lopte ili krivo dodavao', ali i dodao ono zbog čega je bio omiljen među navijačima.

'Tih mjesec dana, kao i dočeci u Zagrebu, Slavonskom Brodu i cijeloj Hrvatskoj, ostat će najvažnija uspomena moje karijere. Bilo je to najljepše putovanje s reprezentacijom i najdraži povratak kući. Presretan sam, ispunjen i do neba ponosan na to srebro koje smo kovali godinama, kroz puno muke, truda, rada, razočaranja i teških trenutaka.

Nema idealnog trenutka za odlazak. Da možemo, vjerujem da bismo svi nastupali za Hrvatsku dok smo živi jer većeg ponosa nema. No, osjećam da je za mene taj trenutak sada. Da sam dao najbolje od sebe, da sam dao doprinos najvećem uspjehu hrvatskog nogometa'.

I na tome smo mu zahvalni... Baš kao što mu Englezi taj gol nikad neće oprostiti.

No, 'sve ostalo je povijest'....