Dok se najviše priča o Messiju, Modriću, Bellinghamu i Yamalu, dosadašnji dio Svjetskog prvenstva obilježila je jedna potpuno neočekivana pojava – igrači s klupe.

Njemačka je posljednji primjer. Protiv Obale Bjelokosti utakmicu je riješio pričuvni napadač Deniz Undav koji je nakon ulaska s klupe zabio dva gola za pobjedu 2:1.

No to nije bio samo jedan bljesak.

Prema podacima njemačkih medija, Undav je u prve dvije utakmice prvenstva skupio samo 56 minuta na terenu, a već ima tri gola i dvije asistencije. Time je postao rekorder Svjetskih prvenstava po broju golova i asistencija koje je ostvario kao igrač s klupe na jednom turniru.

Njegova priča savršeno opisuje ono što se događa na ovom Mundijalu.

Zbog velikog broja utakmica, dugih putovanja između gradova, visokih temperatura i pet dopuštenih izmjena, treneri sve više ovise o širini kadra. Svjetsko prvenstvo više nije natjecanje najboljih jedanaest igrača nego najboljih 20 ili 23 igrača koje reprezentacija ima na raspolaganju.

Posebno se to vidi kod najvećih favorita. Njemačka je protiv Obale Bjelokosti spas pronašla na klupi, Engleska pažljivo dozira minute svojim ključnim igračima zbog fizičkih problema i napornog rasporeda, a gotovo sve reprezentacije koriste maksimalan broj izmjena već u grupnoj fazi.

Prije desetak godina ulazak s klupe često se smatrao rezervnom opcijom. Danas se mnoge utakmice planiraju upravo oko igrača koji će ući u posljednjih pola sata.

Analitičari zato sve češće govore da će pobjednik Svjetskog prvenstva biti momčad koja ima najjaču klupu, a ne samo najbolju početnu postavu. Dosadašnji dio turnira daje im za pravo. Jer kada utakmice odlučuju igrači poput Undava, postaje jasno da su rezerve odavno prestale biti samo rezerve.