Jasno, s obzirom na ozbiljnost natjecanja, i potrebnu 'privatnost' onoga što se na treninzima radi, posve je razumljivo da treninzi više nisu dostupni svima. Tek novinarima u uvodnih 15 minuta.

No, u četvrtak je napravljena ipak još jedna iznimka - jer svjesni su izbornik Dalić i svi u HNS-u koliko ljudima u iseljeništvu predstavlja reprezentacija, te su priuštili za još 26 djece, odnosno točno onoliko koliko je igrača - koja pohađaju hrvatske škole diljem SAD-a, susret s Vatrenima.

Uzbuđenje među klincima je bilo neopisivo. Stajati pored svojih idola za mnoge je bio nezaboravan trenutak, Amerikanci bi rekli 'once a liftime' iskustvo.

Pripreme su trajale danima, birali su se dresovi, majice, lopte... Svako dijete je napisalo pismo ili napravilo crtež za po jednog Vatrenog prijavljenog za ovaj SP. Djeca su imena igrača izvlačila lutrijom iz šešira, kako bi sve bilo najpoštenije.

Svi su na svoj način pokušali prenijeti svoju poveznicu s domovinom i izraziti koliko su ponosni na igrače i što to predstavlja njima. Neka su djeca pisala o tome kako u svojim američkim školama s ponosom nose hrvatske dresove, kako zbog utakmica ostaju budna usred noći. Neka su djeca saznala da su igrači iz njihovih gradova, pa su ih pozvali na sladoled ovo ljeto. Neki su dobili pjecmice, drugi crteže. Dosta ih igra nogomet u svojim školama, pa su pisali i o tome.

Devetogodišnji Josip Lugarić iz Chicaga je izvukao Dominika Livakovića.

'On i Modrić su mi najdraži. Volim igrati nogomet s prijateljima, iako oni više vole igrati baseball ill football. Livakovića obožava i moj brat Marko jer navijamo za Dinamo,' kazao je Josip.

Njegove sestre Bruna i Tara dobile su Andreja Kramarića i Ivana Perišića.

'Napisala sam Kramariću da svi naši igrači inspiriraju mlade, te kako smo jako ponosni kada igraju Vatreni. Super mi je jer nikada ne odustraje i uvijek daje sve od sebe', otkrila je 15-godišnja Bruna. Tara je napisala Perišiću pjesmicu.

'Perišić Ivan, nogometni stroj, kada krene prema golu nastane znoj. Braniči ga love cijeli dan, a on im kaže: Vidimo se, bok, adio va'.

Uz teren sve su ponosno pratili i roditelji.

'Za naše reprezentativce ovo je možda tek nekoliko minuta izdvojenih u danu, no za našu djecu to je uspomena koju će nositi cijeli život. Ovakvi trenuci dodatno povezuju hrvatsku zajednicu u SAD-u s domovinom i ostavljaju neizbrisiv trag u srcima naših najmlađih', rekla Antonela Kozina Čigir.

Sve je organizirala koordinatorica hrvatske nastave u SAD-u Andrea Katić Bruno. Program je počeo prijamom u hrvatskom Veleposlanstvu u Washingtonu, nakon čega je uslijedila vožnja autobusom ukrašenim crveno-bijelim kvadratima do Alexandrije i kampa Vatrenih.

'Iznimno smo ponosni na činjenicu da ovaj događaj okuplja djecu iz različitih dijelova Sjedinjenih Američkih Država. Uz učenike iz Chicaga, s nama su i djeca iz Bostona, New Yorka i Clevelanda. Spaja ih zajednička želja da budu uz naše "Vatrene". Uzbuđenje među djecom je bilo neopisivo. Danima se pričalo samo o ovome. Za njih ovo nije bio samo izlet, već doista uspomena za cijeli život i duboko emotivan susret s hrvatskim nasljeđem kroz sport koji svi toliko volimo', kazala je Andrea Katić Bruno.

Istaknula je kako su naši učenici 'pravi veleposlanici hrvatske kulture u svojim američkim sredinama', ta je misao i glavna poveznica pri ovom posjetu našim reprezentativcima.

'Naši nogometaši su za ovu djecu daleko više od sportskih zvijezda, oni su istinski uzori koji na najljepši način oblikuju njihove mlade umove. Kroz njihov primjer, djeca uče o radu, odricanju i zajedništvu', rekla je Katić Bruno dodavši:

'Meni kao koordinatorici ovaj je trenutak zaista poseban. Iza nas je godina dana u kojoj su se hrvatske škole u SAD-u, nakon duge pauze, ponovno povezale i ujedinile snage. Iz tog zajedničkog rada i želje da odgovorimo na izazove modernog vremena nastala je i naša platforma Croatian Schools in the USA/Hrvatska nastava u SAD-u, zamišljena kao središnje mjesto za povezivanje cijele naše školske zajednice. Cijela ova platforma je rezultat zajedničkog truda i goleme strasti roditelja i učitelja koji ulažu sebe u ovaj projekt jer znaju koliko je naš identitet i jezik važan. Sve to činimo uz neprocjenjivu institucionalnu podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH te Hrvatske matice iseljenika'.