Imamo obavezu i potrebu upoznati vas s najnovijim događajima u našem klubu RK Metalurg. Od sinoć, svi igrači RK Metalurg više ne idu na redovne treninge, zbog toga što smo duboko razočarani i ogorčeni načinom na koji se prema nama odnosi rukovodstvo kluba zajedno s trenerom Červarom, i što to traje jedan duži period, što za nas predstavlja veliki problem, a nema nikakve veze sa financijskom situacijom u kojoj se klub nalazi.

Manjina je upoznata s odnosom trenera prema nama, koji postojano omalovažava naš učinak u klubu, kao i sve ono što smo do sada postigli, tokom i najtežih situacija. Naš dojam je da njegov interes nije ni Metalurg, ni ti igrači, ni gajenje domaćih kadrova, nego njegov osobni interes, a to je da što duže ostane u klubu po svaku cijenu, pri tom bez ikakve emocije prema sportu, klubu ili pak igračima.

Od kolovoza ove godine svi smo počeli s novim snagama, entuzijazmom i euforijom ovu sezonu, kao i prethodne, da ponovo budemo jedni od najboljih u Europi, neprikosnoveni u Makedoniji, i da ponovo donosimo radost i zadovoljstvo svim ljudima koji se vesele našim uspjesima. Međutim, od početka sezone, naš trener je počeo s nekim novim konceptima, nejasnim za bilo koga osim za njega, koje je odlučio sprovesti pod svaku cijenu, a za koje je krajnji ishod samo osobna egzistencija u klubu. Pozdravili smo njegov napor da se ekipa pojača novim igračima, s ozbirom da je prethodna sezona bila jako naporna i realno trebalo nam je još igrača da se izdrži taj tempo. No, koncept da se unište oni koji su do sada postizali jedne od najboljih rezultata u klubu, nije u redu pogotovo što domaći igrači sa srcem i dušom igraju za klub.

Odgovorno tvrdimo da smo većinu mečeva koje smo do sada izgubili, lako mogli dobiti, ali zbog nejasnih poteza koje je trener vukao zajedno s rukovodstvom, izgubili smo mogućnost za pobjedu. Kako na primer objasniti, ostavljanje Stanića i Atmana u Skoplju pred meč u Brestu, a koji su tada još bili članovi kluba? Čudni potezi i njegovo netipično ponašanje na meču u Zagrebu, kada smo realno mogli da odemo kao pobjednici. Dakle, ovi postupci su neoubičajeni, zato što smo svi u klubu i sportu uopće, s jednim ciljem, a to je da svaki put idemo na pobjedu i da se iskoristi maksimum koji posjedujemo, a to često puta ove sezone nije bio slučaj.

Kako netko namjerno želi da izgubimo, samo da se omalovaži kvaliteta određenih igrača. Međutim, tužno je što smo uložili toliki trud, a izgubljeno se teško može nadomjestiti.

Naše mišljenje bilo je da se još uvijek može spasiti ova sezona, što je bila i naša najveća želja, međutim, s ovakvim potezima i razmišljanjima, postalo je nemoguće.

Od strane trenera stalno postoji želja za raslojavanjem igrača, sa stalnim perfidnim igrama koje neumorno svaki dan igra, a naša želja je samo da budemo jedan tim koji zajednički funkcionira s istim ciljem.

Želimo još jednom reći da posljednji izgubljeni mečevi nemaju veze s financijskom situacijom u klubu, s obzrom da smo se uvijek borili za pobjedu bili plaćeni ili ne, već samo sa tendecioznim vođenjem sastava s ciljem da se izgubi, strategijom i planom koji nema nikakav rezon.

Ne želimo se odreći onoga što smo napravili ovdje, niti ćemo dozvoliti da određene ličnosti tvrde kako smo mi Makedonci laki za manipulaciju. Do sada smo šutili jer smo dobro odgojeni i lojalni klubu, međutim, posljednji uvjet je bio nepodnošljiv za sve igrače, mlade, stare, domaće ili strane, pa smo se svi zajedno odlučili na ovako radikalan potez.

Tražili smo direktan susret sa sponzorom Jordanovim misleći da smo ga i zaslužili, s obzirom da smo časno izvršavali svoj posao. Do sada smo bili tolerantni u odnosu na financije i dalje ćemo biti, ali uvjeti za rad s rukovodstvom i trenerom su postali nemogući za sve.

S poštovanjem, igrači RK Metalurg