Sandra Perković u Moskvi je kompletirala bogatu zbirku i postala trećom diskašicom u povijesti koja je spojila olimpijsku i svjetsku krunu. Martina Hellmann to je uspjela sa 27 godina, a Elina Zvereva sa čak 41. Uz dodatak da nitko od tih cura nije u isto vrijeme bila i europskom prvakinjom. Sandra je već danas sa 23 godine diskaška legenda u svjetskim okvirima.

Nadine Müller se trudi, Yarelis Barrios i dalje puca od snage, ali ne pomaže im ništa. Piščalnjikova si je pokušala pomoći nedozvoljenim sredstvima, Francuskinja Melina Robert Michon proživljava novu mladost i u 35. godini ruši svoje rekorde, ali u biti se vodi velika bitka za srebra i bronce. Sandra pobjeđuje s prosjekom od dva metra prednosti, klasa je za sebe i ne nazire se kraj njezinoj dominaciji. U Moskvi je imala problema s leđima, spominjala se i upala uha, ali finale je bilo odlučeno već nakon prvog hica. Sandra je otvorila sa 67,52 i ostala je samo borba s osobnim ambicijama.

To je jedina bitka koju je izgubila u zadnjoj godini jer ni nakon 67,99 nije bila zadovoljna. Vrtila je glavom, tražila razloge s trenerom Edisom Elkasevićem, kasnije objašnjavala pogreške ('povukla sam kukove') i odgodila svoje prvo bacanje preko 70 metara za neki sunčaniji dan u kojoj će ju manje boljeti leđa.

Dakle, lakše Sandrine ozljede konkurenticama ne pomažu. Možda recept ima Poljakinja Žaneta Glanc koja je uoči kvalifikacija 'uvalila lakat' nesretnoj Ukrajinki Semenovoj, slomila joj nos i eliminirala iz natjecanja. Ali Sandra ju je skužila ('Njoj se ne približavam na dva metra.') pa je i taj faktor iznenađenje nestao. Stari Sandrin trener Ivan Ivančić uoči Londona je primijetio da joj 'račune može pomrsiti samo Marsovac s rasponom ruku od šest metara, a takvi nemaju pravo nastupa...'

Često se bacačicama 'skrati ruka' u ključnim trenucima, ali Nadine i ostale cure već su naučile da Sandra nije od tih. U Helsinkiju je nakon dva loša bacanja pod najvećim mogućim pritiskom bacila pobjednički hitac za europski naslov, a najviše je pobjeda osiguravala u posljednjim, šestim, serijama. Amplitude u rezultatima ne uzrokuju joj ni vremenske neprilike, a kruna svih dostignuća vjerojatno je još uvijek juniorsko europsko zlato iz Novog Sada 2009. Nekoliko mjeseci ranije operacija joj je bila uzrokovala sepsu i očekivala se pauza do kraja godine. Izgubila je 15 kilograma, ali se vratila treninzima nakon tri mjeseca i u Novom Sadu osvojila zlato s nestvarnih sedam metara prednosti. Ni teške operacije nisu joj prepreka...

Polako ponestaje ideja... Imperatorica iz Dubrave čini se nedodirljivom. Sve dok pazi (točnije, njena ekipa) što konzumira Sandra će zbrajati velike medalje i rasti... Ta pogreška u prehrani zapravo je konkurenticama i donijela jedinu nadu, ali vrlo kratkotrajnu. Čim se vratila zauzela je tron i dominira. Sve dok uživa u životu i treninzima te dok ju zaobilaze teže ozljede, konkurenticama ostaje samo nada. U slab dan, seriju grešaka, loš 'horoskop' i sve ostale efekte koje je Sandra do sada uspješno zaobilazila. Ona je klasa iznad i s time moraju naučiti živjeti. Uostalom, srebra i bronce veliki su uspjesi.