Argentinski izbornik Lionel Scaloni stao je pred kamere potpuno slomljen emocijama. Pokušao je dati prvu izjavu, no riječi su teško izlazile.

'Kakva skupina igrača... To je to, moram ići', rekao je Scaloni kroz suze prije nego što je prekinuo razgovor.

Njegova reakcija najbolje je pokazala koliko je iscrpljujuća bila utakmica u kojoj je Argentina još jednom izbjegla ispadanje i ostala u utrci za obranu svjetskog naslova.

'Duša mi se vratila u tijelo'

Emocije nije skrivao ni pomoćni trener Ramón Ayala, koji je nakon susreta pokušao opisati što su upravo proživjeli.

'Duša mi se vratila u tijelo. Moramo zahvaliti dečkima. Oni se nikada ne umore, uvijek mogu dati još više. Sposobni su za ovakve stvari. Patili su, ali su vjerovali. Moramo otići uzdignute glave. Ovo je nevjerojatna skupina.'

Njegove riječi gotovo su preslika Scalonijevih emocija i potvrđuju koliko stručni stožer vjeruje u karakter ove generacije.

Argentina je naučila pobjeđivati i kada pati. Upravo je to možda najveća razlika u odnosu na neke prijašnje argentinske reprezentacije.

Ova momčad zna dominirati utakmicom kada je potrebno, ali jednako tako zna patjeti. Ne gubi glavu kada zaostaje, ne odustaje kada protivnik preuzme kontrolu i vjeruje da može pronaći put do pobjede čak i kada se čini da je sve izgubljeno.

Protiv Egipta upravo se to ponovno vidjelo. Argentinci su bili u zaostatku, suočili se s odličnim suparnikom i velikim pritiskom, ali nisu izgubili vjeru.

Takav mentalitet nije nastao slučajno.

Scaloni je promijenio Argentinu

Od dolaska na klupu Scaloni nije izgradio reprezentaciju samo na individualnoj kvaliteti svojih igrača, nego prije svega na disciplini, zajedništvu i spremnosti da svaki pojedinac podredi sebe momčadi.

U Argentini često ističu da je upravo on uveo kulturu u kojoj je rad obveza, a ne izbor. Bez obzira na status ili ime, od svakog igrača traži maksimalan angažman u oba smjera igre.

Upravo zbog toga Argentina danas ne pobjeđuje samo kada igra lijep nogomet. Pobjeđuje i onda kada mora trpjeti, braniti se i čekati svoju priliku.

Mnogi smatraju da je upravo to najveća Scalonijeva ostavština – stvorio je reprezentaciju koja zna kontrolirati utakmicu, ali jednako dobro zna i preživjeti najteže trenutke.

Njegove suze nakon pobjede nad Egiptom zato nisu bile znak slabosti. Bile su potvrda koliko je energije, rada i emocija uloženo u momčad koja ponovno vjeruje da može otići do samoga kraja.