'Pirlo? Modrić je dinamičniji igrač od njega', rekao je Carlo Ancelotti već na predstavljanju. 'Pirlo ima definiranu poziciju, dok Modrić igra po cijelom terenu – drugačiji su', pojasnio je novi trener Real Madrida.

Kako u kratkim crtama opisati trenersku filozofiju Carla Ancelottija? Za početak, radi se o vrlo prilagodljivom treneru koji ne ovisi o taktičkim dogmama i ne boji se pokušati nešto drugačije. Tijekom karijere služio se mnogim sustavima i formacijama: od 4-4-2 koju je izučio kao igrač pod Arrigom Sacchijem u Milanu, preko 4-3-1-2 i 3-4-1-2 u Juventusu kad je trebalo napraviti mjesta Zidaneu na njegovoj idealnoj poziciji iza dvojice napadača, zatim 4-1-2-1-2 (romb) u Milanu i 4-3-3 u Chelseaju, pa sve do modificirane 4-4-2 (zapravo 4-2-2-2, s prednjim veznjacima pomaknutima prema sredini) u PSG-u.

U pravilu su te prilagodbe bile motivirane igračkim kadrom koji mu je bio na raspolaganju. Često su mu čelnici klubova (Berlusconi, Abramovič, pariški Katarani) gomilali atraktivne igrače sličnih karakteristika koje nije nužno želio, pa je tražio najbolji način da ih nekako sve poveže. Ponekad je mogao 'preškolovati' igrača za drugu poziciju – kao što je, primjerice, napravio s Pirlom, napravivši od njega povučenog playmakera. Kad to nije uspijevalo – naprimjer sa Zidaneom – mijenjao je sustav.

No neke su osnovne postavke njegove strategije uvijek ostajale iste. Ancelotti obožava playmakere i ne ustručava ih se staviti dvojicu ili čak trojicu u početni sastav. Teži dominaciji u sredini terena, za što je spreman žrtvovati širinu. Većinom su njegove formacije bile dizajnirane tako da se izbjegne dupliranje bokova: Ancelotti nije ljubitelj krila, nego preferira vrlo ofenzivne bočne braniče.

Međutim, talijanski trener u sebi nosi ideju o idealnom načinu igranja nogometa, optimalnom sustavu. I možda su sva njegova lutanja i prilagodljivost bili samo posljedica toga što je rijetko bio u prilici implementirati ga na pravi način.

Ancelotti je obranio svoju trenersku diplomu u talijanskom nacionalnom nogometnom centru Coverciano s disertacijom na temu rijetko korištene formacije 4-3-2-1, za koju se uvriježio nadimak 'božićno drvce'. Ona mu je postala gotovo opsesijom: često je polemizirao s drugim stručnjacima i novinarima o prednostima koje taj sustav može donijeti; pokušavao ga je uvesti stalno, sa svakom momčadi s kojom je radio, ali pravog je uspjeha s njim imao jedino neko vrijeme u Milanu, kad je iza isturenog napadača koristio dvojicu od četvorke: Seedorf, Kaka, Rui Costa i Rivaldo. No češće mu je Seedorf igrao povučenije, uz Pirla i Gattusa.

Sada možda prvi put nakon te momčadi na raspolaganju ima igrače koji se čine upravo idealnim za takav sustav. Evo kako bi to moglo izgledati – na trenutnom kadru, bez pojačanja koja će još sigurno doći...

U obrani, jedina će (usto i nužna) promjena biti na desnom braniču. Ovdje je Real izgledao posebno neuvjerljivo prošle sezone, s Arbeloom, priručnim rješenjem Essienom (na posudbi iz Chelseaja) ili, ponekad, Sergiom Ramosom kojemu to također nije prirodna pozicija. Real je iz Leverkusena vratio Danija Carvajala, igrača iz vlastitog 'uzgoja' koji je vrlo opasan prema naprijed. Središnji braniči trebali bi biti Ramos i Varane, uz zamjene Pepea, Albiola i Nacha Fernandeza; lijevo je prvi izbor dinamičniji Coentrao, drugi Marcelo.

Glavna prednost ovog sustava je što bi Ancelotti u vezi mogao uklopiti i Khediru i Modrića i Xabija Alonsa, koji su kod Mourinha vrlo rijetko igrali zajedno. Iako postoje sumnje u Alonsovu fizičku spremu s obzirom na operaciju koju je prošao i već lagano uznapredovale godine, on je već dugo – uz Cristiana Ronalda – ključni Realov igrač. Na ovaj bi mu se način malo i olakšao posao, odnosno smanjio pritisak na njega kao glavnog dodavača koji usto radi i puno defenzvinog posla. Khedira bi, kao i uvijek, donio ogromnu energiju – kako u obrambenom dijelu, tako i u započinjanju napada, a pripomogao bi i na desnoj, slabijoj strani momčadi na kojoj je već tu i tamo bio korišten.

Luka Modrić bi bio 'regista', srce ove linije i srce momčadi. Kad Ancelotti kaže da je 'dinamičniji od Pirla', to vrlo vjerojatno znači da ga vidi na istoj poziciji, ali s većim radijusom kretanja. Kao središnji od trojice povučenih veznih, Modrić bi radio ono što radi najbolje – bio metronom u momčadi, onaj koji diktira tempo igre i mijenja ga po potrebi iz sporog u brzo i obrnuto. Jako je malo igrača na svijetu danas koji mogu obavljati taj laičkom oku često nevidljivi posao, ali Luka je jedan od njih – primjerice, Mesut Özil, koji je po prirodi ipak nešto specijaliziraniji i ofenzivniji igrač, to nije.

Osim toga, igrajući u središtu 'božićnog drvca', s po jednim defenzivnim veznim sa svake strane, Modrić bi mogao puno češće i efikasnije izlaziti prema naprijed, što bi zaista optimalno iskoristilo njegove potencijale. U slučaju potrebe, s njegovim izlascima bi se dvije polušpice mogle izvlačiti na krila i transformirati sustav u 4-2-3-1, kojime je dosad igrao Mourinho i kojim će se sigurno barem povremeno koristiti i Ancelotti, iako je tu formaciju u dosadašnjoj karijeri koristio rjeđe nego ijednu drugu...

Ispred Modrića bi djelovale dvije polušpice, a ispred njih istureni napadač (Benzema ili koga već dovedu...). Slijedeći logiku Ancelottijevih ideja, jedna od tih polušpica imala bi, više-manje, 'free role' – slobodu kretanja u trokutu sredina-krilo-napad. Naravno da je to uloga kao stvorena za Cristiana Ronalda, koji je nešto slično ionako igrao pod Mourinhom, samo što bi ovdje bio još manje vezan uz aut-liniju. Većina kontranapada i dalje bi išla preko njega, a efektivno bi djelovao i kao drugi napadač, što ionako već radi.

Druga polušpica u Ancelottijevom idealnom sustavu je igrač kao što je (nekad bio, je li još uvijek?) Kaka ili pak Pastore. Dakle, ofenzivni playmaker ili 'trequarista'. U ovom Realu, to može biti Özil, ali je Isco (čiji transfer je gotova stvar i pitanje je vremena kad će biti službeno objavljen) još pogodniji za tu ulogu. Di Maria, koji nije bio posebno uvjerljiv prošle sezone, sada će vjerojatno pasti u drugi plan i biti korišten samo kao alternativa.

Ancelotti je još kao Chelseajev menadžer silno želio Modrića, jer je znao da bi mu on najviše mogao pomoći da svoju opsesiju provede u djelo. Nije slučajno ni to što su se Real i on toliko međusobno željeli, iako je Kraljevskom klubu bilo lakše i jeftinije dovesti puno drugih vrhunskih trenera; u tim pregovorima ne treba zanemariti ni ulogu Zinedinea Zidanea, koji se s Talijanom dobro zna još iz Juventusa, a sad će mu biti najbliži suradnik...

Poslije Mourinha, Real Madrid sada želi nešto svježe, drugačije, atraktivnije. Ancelotti bi mogao biti pravi čovjek za to – a Luka Modrić njegov ključni igrač. Metronom.