Liverpool je pod Kloppovim vodstvom i upravljačkom palicom sportskog direktora Michaela Edwardsa bio poznat po fenomenalnom skautingu i dovođenju igrača. Naprednom analitikom dolazili su do vrijednosti tamo gdje bi drugi inače zažmirili i tako doveli hordu igrača koji su otišli (i koji će otići) s neusporedivo boljim mišljenjima u usporedbi s onima kad su tek došli.

Andy Robertson, Sadio Mané, Roberto Firmino, Fabinho i mnogi drugi odličan su primjer za to. Ipak, nitko ne oslikava tu izjavu toliko savršeno kao Mohamed Salah. Egipćanin, kojeg se već sada može zvati nogometnom legendom, došao je kao sekundaran izbor (primarni je bio Julian Brandt), a odlazi kao najbolji klupski igrač u povijesti Premier lige.

O Salahovim brojkama može se pisati unedogled. Ipak, od samog nabrajanja puno je lakše doživjeti njegovu dominaciju usporedbom lige prije i poslije njega. Salah je došao i s trona redom skidao velikane i zauzimao njihovo mjesto. Radilo se o golovima, asistencijama, trofejima, konzistentnosti, on je uvijek izbijao na vrh. Njegova dominacija trajala je osam godina i pratitelji su toliko navikli na Egipćanina da su ga počeli uzimati zdravo za gotovo. No, igrač s ovakvim setom vještina i s ovakvom dominacijom teško da će se ponovno pojaviti.

Salah je majstor prilagodbe

Set vještina posebno vrijedi naglasiti jer je Salah kroz svoju karijeru imao praktički sve. Jedna od glavnih odlika vrhunskih nogometaša jest sposobnost prilagodbe i evolucije. Potrebno je prilagoditi se tijelu, sustavu igre i trenerovim zahtjevima kako bi igrač u novoj ulozi izvukao maksimum svojih sposobnosti. Cristiano Ronaldo je tako od zaigranog krilnog napadača kojeg odlikuje šut izvana i dribling postao najubojitiji napadač kojeg igra pamti, Andrea Pirlo je od 'osmice' postao razigravač iz dubine, na poziciji šestice.

Glavni preduvjet takve evolucije, osim gore navedenih, je klasa. Jedini razlog zašto su Ronaldo, Pirlo i mnogi drugi mogli 'preko noći' promijeniti ulogu jest zato što su mogli nevjerojatno dobro izvršavati sve zadatke koji se od njih traže u novoj ulozi. Salah je napravio upravo to. U Liverpool je došao kao krilo koje krasi nevjerojatna brzina, sjajna igra jedan-na-jedan i lakoća ulaženja u prilike. Salah iz posljednjih sezona izgubio je brzinu i dribling, a nadodao nevjerojatnu kreaciju, zadržavši golgeterski instinkt. Sve to uz nevjerojatnu razinu tjelesne spreme i atleticizma. U devet godina krilni napadač je propustio šest Liverpoolovih utakmica zbog ozljede. Stoga, kada se govori o Salahu, treba se govoriti o ponajboljem igraču u povijesti Premier lige koju je istu osvojio dva puta uz 191 gol i 93 asistencije.

Brojke mu nitko ne može sporiti, ali kroz sezone mnogi su mu osporavali 'dojam', naglašavajući da to što on radi jednostavno ne izgleda toliko 'dobro' kao kada to radi, primjerice, Eden Hazard. Stavivši na stranu da pribjegavanje argumentima estetike znači da je igrač nevjerojatno dobar ako mu se samo to može zamjeriti, takav pristup je besmislica. Da, Salah ne izgleda toliko profinjeno ni spretno kao Hazard ili Neymar kada dribla, ne udara loptu tako lijepo kao Lionel Messi, ali neke stvari koje je Salah napravio, nitko drugi nije mogao.

Egipćanin je maestralan kreator

Kratkim pogledom na podatke vidi se da je Liverpoolov as već godinama jedan od najboljih kreatora na svijetu. S iznimkom ove sezone, Salah nikad nije bio redovit izvođač prekida u klubu i to ga već čini ogromnom iznimkom. Prava je rijetkost da među najboljim kreatorima na svijetu, gledajući brojke, bude netko tko ne izvodi prekide jer je to glavni način zarađivanja asistencija i kreiranja prilika. Stoga, kada igrač u modernom nogometu redovito uništava suparničke obrane dodavanjima u prostor, onda se radi o apsolutnoj eliti. Takva dodavanja su najriskantnija i najteža za izvesti, a Salah ih je redovito isporučivao. Dovoljno je samo pogledati neke od majstorija;

'Kao da igra s joystickom'

Isto vrijedi za golove. Neki od pogodaka koje je Salah zabio mogu se pripisati samo njemu. Možda se impresivnost takvih trenutaka ne vidi 'na prvu', ali jednom kada se primijeti, teško je ne primijetiti opet. Jedna od glavnih razlika između najboljih europskih liga i onih ostalih je brzina izvođenja elementarnih stvari. Sve se igra na višoj razini; dodavanja su brža, kretnje su učestalije, tranzicije su ubitačnije i slično. Salah u najbržoj ligi koja postoji uvijek izgleda kao da igra u nekoj svojoj brzini, neovisno o svima ostalima. Čak i kada je u punom sprintu, on ima apsolutnu kontrolu nad tijelom i mirnoću donošenja odluka. Upravo ta sposobnost nagle promjene smjera, sitnog koraka, donošenja i egzekucije prave odluke je ono što ga odvaja od svih ostalih.

Njegov solo-gol protiv u najvažnijoj utakmici sezone protiv onog Manchester Cityja, jednog od najboljih momčadi u povijesti Engleske, može zabiti samo on. Legendarni engleski komentator Peter Drury to je slikovito opisao terminom Joystick Football. Dok svi igraju svojim tempom, Salah kao da ima Joystick kojim kontrolira svaki svoj sljedeći potez i donosi pravu odluku pri najvećoj brzini.

Njegov gol protiv istog kluba sezonu poslije također može pripasti samo njemu. Salahu nije bio prvi put da zabija na Alissonovu asistenciju, ali ovakva lakoća okretanja Joãa Cancela leđima okrenut od gola je remek-djelo. Pep Guardiola je pao na koljena i prije nego je Egipćanin pucao jer je znao da je ishod samo jedan.

Salahu je posebno draga mušterija bio Manchester United kojem je u 17 utakmica zabio 16 golova uz šest asistencija. Od plejade impresivnih pogodaka, vrijedi istaknuti jedan kod kojeg bi mnogi prvotno okrivili golmana Andrea Onanu. Međutim, Onana se pozicionirao shodno Salahovoj orijentaciji tijela. Egipćanin se postavio kao da ide gađati suprotni kut, što je Kamerunac pokrio. Samo zato što ima nevjerojatnu kontrolu tijela i završnicu Salah je mogao to smjestiti u bliži kut, varajući usput suparničkog golmana. Takve sitnice nisu vidljive na prvi pogled, ali upravo one odvajaju dobre i vrhunske igrače. Uostalom, nije slučajnost što je baš Salah zabio toliko naizgled 'lakih golova'.

Salah je definicija legende

Kao netko tko je imao čast gledati Salaha uživo tri puta, taj dojam je samo pojačan. Iako ni u jednoj od te tri utakmice nije zabio (i to je moguće), uvijek se činilo da opasnost slijedi čim mu lopta dođe u noge. Nekad je to bilo driblingom, nekad proigravanjem, nekad završnicom, ali ono što je bila konstanta jest da je iznova nalazio načine kako da naudi suparnicima. Danas takvog igrača nema na tržištu i budućnost će samo pokazati kakav je trag Egipćanin ostavio u Premier ligi, istoj onoj sredini u koju se vratio pod gomilom sumnji i predrasuda.

Devet godina svoje karijere jedan igrač iz Nagirga, egipatskog sela, posvetio je otklanjanju tih sumnji. Brojke i rekordi uvijek će mu ići u prilog, ali kolektivno sjećanje je ono što ostavlja neizbrisiv trag. Bio je nogometaš koji je godinama radio nemoguće stvari tolikom lakoćom da su ih ljudi počeli smatrati normalnima. A upravo je to, možda više od svih rekorda, obilježje istinske veličine.