Hajduk je protiv Pafosa na Poljudu susret 2. kola kvalifikacija za UEFA Europa ligu. Bijeli su slavili rezultatom 2-0. Bila je to predstava koju je domaća publika dugo čekala, a jedan detalj može joj zaista uliti povjerenje.
Tijekom svih ovih godina splitska publika na teži je način naučila da se u Europi baš ništa ne treba uzimati zdravo za gotovo. Tako ni dvomeč protiv Pafosa, ipak uzvrat tek predstoji. Ipak, mora se reći da je ovo bila najzrelija i najozbiljnija Hajdukova europska utakmica još od slavlja protiv Vitórije 2022. (3-1).
vezane vijesti
Bilo je tu puno pozitivnih detalja za izdvojiti: golčina Michelea Šege, netaknuta mreža, obilna minutaža mladih igrača, gol rekonvalescenta Darija Melnjaka... Upravo je taj Melnjakov gol poseban, ali ne samo po krasnoj završnici.
Gol Hajdukova (silom potreba) krilnog napadača predstavlja sve na čemu Gonzalo García insistira. Akcija za gol bila je toliko lijepa i slojevita da je vrijedi raščlaniti po više sekvenci.
Za početak, Hajduk je bio u strukturi 3-2-4-1 koju trener preferira. Mathieu Acapandié spustio se u zadnju liniju glumeći desnog braniča, a Šimun Hrgović podigao se visoko. Bekovi u tom sustavu preuzimaju suprotne uloge. Ako se veznjak ne spušta među stopere, to znači da se jedan bek mora podići, a drugi ostati nisko. Dupli pivot, u ovom slučaju Rokas Pukštas i Adrion Pajaziti, mora ostati blizu kao opcija odigravanja u sredinu.
Hajduk je 'razvlačio' Pafos s jedne strane na drugu, ali ključ se dogodio kada je upućena povratna lopta Toniju Siliću. Iako mnogi navijači vide dodavanje ka golmanu kao isključivo obrambeni pristup i prate ga salvom zvižduka, realnost je često drugačija. Jedan od najčešćih okidača za pritisak je lopta unatrag, a upravo je tako bilo i kod Pafosa. Povratna lopta Siliću nije bila odustajanje od napada, nego poziv Pafosu da izađe više. Kada su gosti prihvatili taj poziv, iza njihove linije pritiska otvorio se prostor koji do tada nije postojao. To nije Garcijina inovacija, to je nešto što brojne momčadi rade kada žele razbiti strukturu suparničke momčadi.
Stoperi su se odmah počeli širiti i prazniti prostor u sredini, a Pajaziti se spustio kako bi mogao primiti loptu. Nijedna trenerova uputa nije dovoljno vrijedna ako igrači nemaju samopouzdanje, a na kraju i kvalitetu, izvesti određeni zahtjev. Hajduk je sada imao. Silić je imao hrabrosti odigrati okomito dodavanje u sredinu, a Pajaziti se ponudio, skenirao okružje i potom briljantno okrenuo čuvara. Takvi segmenti neće se očitovati u onim najvažnijim brojkama, ali klubovi itekako znaju koliko su važni. Sve 'šestice' koje se znaju riješiti pritiska u izgradnji napada vrijede 'suhog zlata'.
Pajaziti je dodao loptu na desni bok do Acapandiéja, a onda je uslijedila još jedna 'škola nogometa'. Desni bočni odigrao je duplo dodavanje s Dalissonom i nastavio trk uz aut-liniju, a Roko Brajković s krila je inteligentno prepoznao prostor i ušao u sredinu. Svaki naizgled mali događaj na terenu funkcionirao je kao okidač za nekoga.
Brajković u cijeloj akciji nije dotaknuo loptu, ali je njegova uloga bila golema. Prvo je širinu prepustio Acapandiéju, a zatim ulaskom prema sredini povukao Davida Luiza za sobom. Time je otvorio 'krater' u zadnjoj liniji jer je drugi stoper ostao okupiran Micheleom Šegom. Upravo u taj prostor ušao je Melnjak. Acapandié je prvo sjajno ubacio, a Melnjak je imao trk i završnicu kakve se ne bi posramio ni Erling Haaland.
Dakle, asistent gola bio je čovjek koji je akciju počeo kao desni stoper, a završio je na poziciji desnog krila. Strijelac je bio nominalno lijevi bek koji je prisiljen igrati lijevo krilo, a završio je na poziciji napadača. Osmorica različitih igrača dotaknuli su loptu u akciji, a oni koji nisu, imali su izuzetnu ulogu svojim kretnjama bez lopte.
Ovo je bio gol koji najbolje pokazuje zašto se protiv Pafosa vidjela drukčija, zrelija i organiziranija momčad. U jednoj akciji stali su gotovo svi elementi koje García želi: struktura u izgradnji, hrabrost vratara i veznjaka pod pritiskom, rotacije na boku, kretnje bez lopte i završno napadanje prostora. Acapandié je akciju započeo kao desni stoper, a završio ju je kao desno krilo. Melnjak je krenuo iz uloge improviziranog lijevog krila, a završio kao pravi napadač. Brajković nije dotaknuo loptu, ali je otvorio gol.
Baš zato ovaj pogodak dugoročno vrijedi. On je pokazatelj da je Hajduk pobijedio na način koji ima glavu i rep. Za ovakav gol potrebni su plan, hrabrost i kvaliteta. Hajduk je protiv Pafosa, barem u toj akciji, imao sve troje.
