Gostujući u podcastu Sportskih novosti, Lončarević je istaknuo da najveći problem vidi u izostanku napretka u igri, ali i načinu na koji se koristi kadar.

Prema njegovu mišljenju, Dinamo se previše oslanja na individualnu kvalitetu, prije svega Josipa Mišića.

'Dinamov problem je što svih godinu dana ne vidimo nikakav pomak u smislu zahtjeva igre, ali i same igre. Sve se svodi na talent i znanje pojedinaca, počevši od Josipa Mišića bez kojeg Dinamo praktički ne postoji. Dogodila se i još jedna velika stvar. Mario Kovačević ušao je u zamku u kojoj se nađu mnogi treneri', rekao je Lončarević.

'Ako limitiraš vlastitu momčad na 11 igrača, napunit ćeš svlačionicu nezadovoljstvom'

Posebno se osvrnuo na rotaciju i status igrača koji su ove sezone ostali u drugom planu.

'Ne može se u godinu dana momčad svesti na desetoricu igrača, praktički se mijenjao samo golman. Dinamo nema svjetske klase od 100 milijuna eura da bi to bila završena priča. Igrači se tek trebaju nametnuti da bi imali takav status i donijeli Dinamu ono što taj klub traži. Ako limitiraš vlastitu momčad na 11 igrača, napunit ćeš svlačionicu nezadovoljstvom jer će ostali shvatiti da nemaju šanse zaigrati. Trener mora biti jako jasan i glasan te se držati onoga što govori. Neka igrači na treningu pokažu tko zaslužuje igrati.'

Lončarević je potom konkretno naveo nekoliko primjera koji mu nisu jasni.

'Zašto je Galešić totalno bačen u stranu iako je jedan od velikih potencijala stoperske pozicije u cijeloj Hrvatskoj? Zašto smo dovodili Radeljića koji stalno sjedi na klupi? Zašto nismo našli zamjenu za beka pa da Valinčić ima konkurenciju? Zašto Galešić ne igra beka pa da mu bude konkurencija? Ne razumijem. Lisica je bio debela rezerva Bakraru, pa je bio rezerva Topiću, pa su sad svi rezerve njemu. I onda ne igra jer je došao Almena. Ne smije biti guranja ovog ili onog igrača, primjerice Domingueza. Dinamo je danas morao imati širinu kadra. Previše je toga čudnoga.'

'Sustav igre postao je sam sebi svrha'

Jedan od glavnih problema Lončarević vidi u Kovačevićevu inzistiranju na sustavu, odnosno načinu na koji ga momčad provodi.

'Treća stvar je da smatram kako se trener nije najbolje snašao u zahtjevima oko sustava igre. Sustav igre je za svakog pametnog čovjeka, trenera, čovjeka koji radi u nogometu, pomoćno sredstvo za nogometnu igru koju momčad mora igrati. Čini mi se da je u Dinamu sustav igre postao sam sebi svrha', rekao je Lončarević.

Potom je dodatno pojasnio što mu smeta u aktualnom Dinamu.

'Igranje nogometa nije sustav, igranje nogometa je znanje snalaženja. Ne može momčad biti ukalupljena kako je netko zamislio jer se nema vremena. To su nonsensi. Zašto sam prije godinu i nešto dana rekao da ne može svatko biti trener Dinama? Ne zato što nisam volio Marija Kovačevića, niti sam mislio da on nije trener za Dinamo, to mi je zadnje bilo, nego zato što mora znati povijest Dinamove momčadi. Mora znati da je Dinamova momčad više od desetljeća imala i rezultate i prepoznatljivu igru.'

Kritizirao i izgradnju Dinamovih napada

Lončarević smatra da se premalo pažnje posvećuje konkretnim taktičkim problemima, posebice u fazi obrane i početnoj izgradnji napada.

'Sada se mora analizirati aktualna igra i njezine manjkavosti. Danas nitko ne gleda taktičke pogreške obrambenih i veznih igrača u fazi obrane. To nitko ne gleda. Dinamo svaki napad kreće od golmana, pa se vraća lopta stoperima i to se pretvori u hodanje i stajanje na terenu.'

Njegova poruka je jasna: Problem Dinama ne vidi samo u rezultatima, nego u činjenici da momčad nakon dugog razdoblja rada još nema dovoljno prepoznatljiv način igre, dok se istodobno velik dio kadra koristi vrlo malo.