Tako se 46-godišnji Predrag Mijatović, legendarni crnogorski napadač, prisjetio dana kada je 1989. sve dogovorio sa splitskim Hajdukom te je objasnio zašto je tada izabrao beogradski Partizan.

Naravno, jedna od tema bio je i hrvatski veznjak Luka Modrić kojeg je 2008. – kada je bio sportski direktor Real Madrida - želio dovesti iz zagrebačkog Dinama.

Na terasi dubrovačkog hotela President, gdje je stigao na odmor u društvu supruge Anete i prijatelja, do detalja je analizirao utjecaj Modrića na igru Reala.
'Luka je u kratko vrijeme pobrao simpatije navijača, suigrača, ljudi iz kluba te novinara što je jako komplicirano. Kada Modrića nema u momčadi to je postao ozbiljan problem za Real', kazao je između ostalog.

Za razliku od Reala i Modrića, prošlu sezonu obilježila je Barcelona koja je osvojila trostruku krunu, a jedan od tvoraca uspjeta u toj sjajnoj momčadi je i hrvatski nogometaš Ivan Rakitić. Je li vas iznenadio njegov uspon?
'Jako dobro poznajem Rakitićev put od Basela, preko Bundeslige pa do Seville gdje se sjajno snašao. U Barceloni su to prepoznali, a u svojoj prvoj sezoni Rakitić ne samo da je aktivno sudjelovao u osvajanju tri titule nego je postao standardan igrač. Tijekom sezone bilo je nekih promjena u sastavu, ali zadnjih nekoliko mjeseci u sezoni Rakitić je dobio status provtimca što je za svaku pohvalu. Znate, i Rakitića su, u vrijeme kada sam bio sportski dirketor Reala pratili naši skauti i znali smo sve o njemu.'

Poznato je kako imate izuzetno visoko mišljenje o hrvatskom napadaču Mariju Mandžukiću, ali isto tako je poznato kako ste govorili da nije dobro što je napustio Bayern. Eto, nakon svega jedne sezone napustio je španjolski Atletico i prešao je u talijanski Juventus?
'U tri sezone Mandžukić je promijenio tri kluba u tri različite države što mu sigurni nije bilo lako. Inače sam pristalica da je bolje ostati duže u jednom klubu, pogotovo ako vam odgovara ambijent i ako se osjećate dobro. Mandžukić je svoj imidž izgradio u Njemačkoj kao igrač Wolfsburga i Bayerna. Imao je višegodišnji ugovor u Bayernu, jednim od najboljih klubova na svijetu i upravo zato mi je bila čudna odluka da iz takvog kluba pređe u Atletico Madrid. Bez obzira na neke sitne nesuglasice s trenerom moja poruka je; iz kluba kao što je Bayern se ne odlazi tek tako. To je bila kriva odluka...', kazao je Mijatović dodavši uz osmijeh:

'Eto ja sam napravio istu pogrešku kada sam igrao za Real Madrid i mao sam trogodišnji ugovor, ali sam zbog razmirica s tadašnjim trenerom Johnom Toshackom odlučio napustiti klub što je bila velika pogreška. Upravo zato danas svakog igrača koji želi tako nešto napraviti uvjeravam kako je to glupost. Dakle poruka je jasna, kad igraš za klub kao što su Bayern, Real ili Barca iz njega ne odlaziš zbog sitnih razmirica s trenerom.'

Jedan dio karijere igrali ste u talijanskoj Serie A. Je li Juventus klub koji odgovara Mandžukiću?
'Pratim talijansku ligu i treba reći kako Juventus iza sebe ima sjajnu sezonu, pogotovo u Ligi prvaka gdje su stigli do finala. To je momčad koja ima sve da postane Prvak Europe, od stručnog stožera do igrača i mislim kako će se Mandžukić puno bolje snaći u tom klubu nego što je to bio slučaj u Atleticu. Zašto? Više mu leži talijanski stil igre koji je tvrđi za razliku od španjolskog koji je mekši. Mandžukić je izvanredan napadač i to će opet dokazati!'

Puno nogometaša s prostora bivše Jugoslavije igra važnu ulogu u klubovima širom Europe. Jeste li se ikada zapitali kakav bi uspjeh na velikoj sceni imala reprezentacija Jugoslavije koju bi činili zlatni Čileanaci za koje ste i vi igrali?
'S obzirom na to da je Hrvatska 1998. bila treća na svijetu, a okosnica momčadi bili su tzv. Čileanci, onda logikom stvari nije teško zaključiti kako bismo pretendirali na neke od titula Prvaka svijeta i Europe. Bila je to sjajna generacija što je Hrvatska najbolje iskoristila i potvrdila je tu kvalitetu.'

Zanima nas vaša lista tri najbolja hrvatska nogometaša s kojima ste igrali u reprezentaciji ili klubu?
'Bez ikakve dvojbe na vrhu je Davor Šuker s kojima sam igrao u Realu i s kojim sam ostao dobar prijatelj. Po karantenama smo često bili cimeri i jako smo se dobro upoznali. Sjajan igrač i čovjek! Na drugom je mjestu Zvonimir Boban koji je nakon odlaska iz Dinama napravio sjajnu karijeru u Italiji, a treći je fantastični lijevi bek Robert Jarni s kojim sam i danas u super odnosima. Visoko je na mojoj listi recimo i Igor Štimac, zatim pokojni Dubravko Pavličić s kojim sam imao sjajan odnos, a tu su još Slaven Bilić, Alen Bokšić i drugi.'

Nakon završetka igrače karijere odlučili ste ostati živjeti s obitelji u Madridu. Uživate li u statusu legende kluba te miljenika navijača jer ipak ste 1998. zabili povijesni gol u finalu Lige prvaka protiv Juventusa. Podatak kako je Real na titulu prvaka Europe čekao pune 32 godine do tog gola sve govori?
'Taj osjećaj teško se može opisati riječima. S Real Madridom sam postao prvak Europe i dao sam pobjednički gol te tako ušao u povijest. Često znam reći kako se isplatilo igrati samo zbog tog gola. Međutim, samo mjesec dana kasnije na SP-u promašio sam penal protiv Nizozemske te sam tako od junaka došao do potpunog mraka, ha-ha.'

Vratimo se malo na vaš gol u finalu Lige prvaka protiv Juventusa 1998 (gol možete vidjeti OVDJE)?
'Taj gol za Real je najvažniji u mojoj karijeri i naravno da ga nikad neću zaboraviti. Imao sam tu sreću da nakon Valencije potpišem za klub kao što je Real te da budem dio jedne sjajne generacije koja je nakon 32 godine osvojila titulu Prvaka Europe. Čuvam dres u kojem sam igrao tu utakmicu, a u stanu imam i repliku pobjedničkog pehara.'

U Dubrovniku, gdje ste se prošetali Stradunom, mnogi su vas prepoznali i željeli su se fotografirati s vama. Godi li vam popularnost ili vas to ponekad zamara?
'To je nešto što je sasvim normalno. Španjolci su, kada je nogomet u pitanju, educirana nacija i ne zaboravljaju legende kuba. Često mi se događalo da me kćeri pitaju zašto se ljudi žele fotografirati sa mnom, ali su kasnije shvatile da je tata kada je igrao za Real zabio neki jako važan gol, ha-ha.'

Na ovim prostorima je ipak nešto drugačije, barem kada je popularnost u pitanju?
'Prvo, odavno sam bivši nogometaš jer sam se umirovio prije 12 godina i danas imao nekih 10-ak kg više nego u najboljim igračkim godinama tako da me, pogotovo kada nosim kapu, često ljudi ne prepoznaju. Kad te prvi prepozna i kaže: 'Eno ga, Mijatović!' E, onda je gotovo. Ako se to recimo dogodi u restoranu, onda zna biti i naporno, pomalo nelagodno... Iskreno, meni popularnost ne smeta, a ja sam tako odgojen da ću uvijek naći vremena za zajedničku fotografiju, autogram ili nešto drugo. Čak i ako si u žurbi, jedan osmijeh sve može spasiti. Ljudi ne vole kada je sportaš arogantan, jer svi smo mi bili mladi i većina nas danas ima svoju djecu i ne bi mi bilo drago da kaže kako je neki njen omiljeni sportaš bio bahat.

Za kraj nas zanima je li moguć vaš povratak u Real Madrid gdje ste od 2006. do 2009. uspješno radili kao sportski direktor?
'Veliki sam navijač Reala, pravi madridista i uvijek sam spreman pomoći. Želim tom klubu sve nabolje, a to što trenutačno nisam u klubu ne znači da opet neću biti tamo. Ako se ukaže prilika svakako sam spreman pomoći. To je moj klub!'