Bosna i Hercegovina drugi put nastupila je na Svjetskom prvenstvu. Prvi put, a bilo je to 2014. godine u Brazilu, dio Zmajeva bio je i Senijad Ibričić, nogometaš koji ima gotovo kultni status u Splitu i među navijačima Hajduka. A koliko je bio cijenjen, potvrđuje i priznanje koje je dobio 2010. godine – riječ je, naravno, o Hajdučkom srcu.

U dresu reprezentacije igrao je 43 puta te pritom zabio četiri gola.

I nakon igračke karijere ostao je uz nogomet, ali se nije upuštao u trenerske vode, već se preselio u kancelarije, ali opet dovoljno blizak terenu jer radi kao sportski direktor. I nekako se (s)našao u – Sloveniji. Trenutačno vodi sportsku politiku Triglava.

No jedina tema bila nam je reprezentacija Bosne i Hercegovine jer je izborila nastup u nokaut-fazi. Na veliku žalost svih navijača Zmajeva, posustala je već na prvoj prepreci. Ali dojmovi su...

'Lijepi. Jer govorio sam da je već samo naš plasman na Svjetsko prvenstvo stvarno velik uspjeh. Ovo je mlada ekipa, s kojom smo uspjeli izbaciti veliku i moćnu Italiju. I već je to za nas bio uspjeh. Pridodamo li tome prolazak skupine, što je sjajno, a što bi tek bilo da smo ušli u osminu finala? Jednostavno, ponosan sam i čestitam im svima, bez obzira na jučerašnji poraz. A iskreno, moram priznati da je Amerika bila bolja. Mislim da napokon Bosna i Hercegovina ima lijepu generaciju mladih igrača koji bi mogli, ako Bog da, godinama biti redovni gosti na europskim i svjetskim prvenstvima', rekao je za tportal Ibričić.

To bi bilo sjajno, ali jednako je važno da izbornik Barbarez dobije podršku i da se ni ne pomisli raspravljati o njegovoj smjeni. Važan je kontinuitet, ne može se raditi na kratke staze.

Mislim da je uopće glupo razgovarati o tome. On, Spahić i njihov stožer pokazali su da znaju što rade. Ni iz čega ili, kako bi se reklo, iz pepela su digli našu reprezentaciju, a bila je na dnu kada su je preuzeli. I mislim da svatko normalan ne bi uopće razmišljao o tome treba li ih ostaviti na toj funkciji. Oni su i zaslužni za to što su privukli barem 90 posto tih mladih momaka, ipak su i Spahić i Barbarez bivši kapetani, bivši vođe, i privukli su ih svojim imenima. A to se vidi na terenu, to da su svi skupa. Iskreno, nadam se da nitko ne razmišlja ni o čemu drugome osim o tome da Barbarez i ekipa nastave tako dalje.

Koliko vas čini ponosnim to da ste bili dio Zmajeva na SP-u 2014. godine, a pritom ste igrali i s aktualnim reprezentativcima Džekom i Kolašincem?

Njima dvojici stvarno svaka čast. Malo se zezamo, ta stara ekipa, i kažemo jesu li oni bili mladi kad su igrali s nama ili smo mi ostarjeli. Svaka im čast jer su ti ljudi i sada, nakon 12 godina, još uvijek tu. Pomoglo im je i to što u Americi ima puno naših ljudi pa je svaka utakmica bila skoro kao domaća. Ta se euforija sada osjećala puno više nego u Brazilu, ipak je Brazil daleko. Ali ovo je nekako sada sve ujedinilo da je to nemoguće. Kao igrač tada nisam ni blizu osjećao euforiju kao što je ovo sada bilo. Bio sam na utakmici u LA-u protiv Švicarske i pred početak utakmice, kada su pustili našu pjesmu i kada je pjevalo skoro 40.000 naših ljudi, mislim da to vrijedi više od bilo kojeg rezultata. Vidim da sada i Ibrahimović stalno izjavljuje da su ljudi napokon čuli za Bosnu i Hercegovinu. Naravno, i zbog ekipe i naših navijača, mislim da smo mi na ovom Svjetskom prvenstvu veliki dobitnici. Sada i za našu malu zemlju svi znaju.

Jeste se možda čuli s Edinom Džekom? Namjerava li nastaviti karijeru? Nakon utakmice izjavio je da to nije isključeno...

Kod njega nikad ne znaš, to mogu iskreno reći. Znam da sigurno razmišlja da će barem još jednu godinu igrati u klubu. A isto tako znam da je rekao, dokle god vidi da može igrati u klubu, da će se odazivati i u reprezentaciju ako ga pozovu. Međutim, najiskrenije, siguran sam da u ovom trenutku još ništa nije odlučio.