Točno 493 dana na klupi, 67 utakmica, 45 pobjeda, po 11 remija i poraza te dvostruka kruna – bilanca je to Marija Kovačevića u ulozi glavnog Dinamova trenera.

Otkad je došao u Maksimir pa do predvečerja prvog derbija sezone, Kovačević je u vrlo kratkom roku na Dinamovoj klupi prošao sve. Bio je dočekan s puno skepse, koja se produbila prošle jeseni, kad je klub bio u velikoj krizi, a sve je kulminiralo porazom od Istre u Puli.

Da ste tad pitali bilo kojeg navijača, svi bi tražili njegovu smjenu, ali je klub stao iza njega i – pogodio. Dinamo je u proljeće protutnjao ligom, završio je s najviše zabijenih golova otkad je 'lige 10', a onda je početkom ove sezone ponovno upao u dramu.

Ispadanje od Vikinga, debakl u Osijeku, patnja s Hapoelom i Lokomotivom bili su dovoljni da se Kovačevića ponovno propitkuje i najavljuje njegova smjena, ali on je i dalje tu.

Od zadnjeg intervjua tportalu, prije godinu i pol, karijera popularnog Kove bitno se promijenila, ali on tvrdi da je i dalje isti. Dočekao nas je u sobi za sastanke u hotelu ispod južne tribine, kako kaže, pun energije za nastavak sezone i optimističan oko onoga što je pred njim i Dinamom.

Mario, za početak, kako je zdravlje?

Pa dobro. Iskoristio sam ovu pauzu i za to, baš sam prošli tjedan obavio redovni pregled. Još čekam nalaze, ali osjećam se sjajno, što je najbitnije, tako da vjerujem da će sve biti u redu.

Gledali ste sigurno i reprezentaciju. Kakvima vam se čine ove četiri utakmice Bilićeve Hrvatske?

Nije lako zamijeniti nekoga tko je napravio onakve rezultate i koji je toliko dugo bio na klupi. S time se poklopila i ta smjena generacija, tako da sam znao da je pred Bilićem jako puno posla.

Žao mi je zbog onog poraza protiv Engleske, nešto se čudno tu dogodilo, bilo je i, koliko sam čuo, viroze... Zato mi je drago što je momčad već protiv Španjolske pokazala da je to bio samo loš dan. Siguran sam da ih poraz od Engleza neće dugoročno uzdrmati. Dapače, možda ih je baš motivirao da budu dobri protiv Španjolske.

Šteta da smo izgubili, ali stvarno su nam Engleska i Španjolska, dvije ponajbolje reprezentacije na svijetu, došle nekako u najtežem trenutku. Naletjeli smo im. Nitko ne voli gubiti, ali kad smo već izgubili, ako mogu tako reći, neka se to dogodilo u Ligi nacija pa da se uigramo i da budemo pravi za kvalifikacije.

O kvaliteti igrača nema smisla pričati; to su sve pravi igrači i ja se uopće ne bojim za reprezentaciju. Ali da će biti posla – bit će.

Je li Španjolska najbolja momčad koju ste ikad gledali?

Ha, možda i jest. Ona s Xavijem i Iniestom isto je bila strašna, ali ova je možda malo više po mojem ukusu. Čini mi se da su okomitiji, zabijaju više golova i atraktivniji su.

Koliko samo igrača imaju... Tko god izađe, uđe netko jednako dobar i stvarno je užasno teško igrati protiv njih. Nemaju slabu točku, a još imaju i Yamala, koji je priča za sebe. Onaj Williams nije ni igrao na Poljudu...

Josip Mišić i Dion Drena Beljo bili su u reprezentaciji i igrali su u ovom ciklusu. Koliko ste zadovoljni njima?

Jako mi je drago da su obojica dobila priliku. Beljo je zabio gol, a mislim da je bio i jako dobar kad je ušao na Poljudu. Čak je mogao ponovno zabiti. Mišić se trudio, ali mu stvarno nije bilo lako protiv Španjolske u Sevilli, teško je to. Sretan sam što su se vratili zdravi, a to vrijedi i za McKennu, Hoxhu, Radeljića i Tabinasa, koji je igrao sve utakmice za Filipine.

Kreće udarni ritam. U 21 dan odigrat ćete šest utakmica, a prva je najteža, ona na Poljudu.

Uopće ne gledam toliko daleko u budućnost, razmišljam samo o Hajduku. Utakmica s Vukovarom nam je jako dobro došla, osobito igračima koji su kasnije stigli, to je jako bitno. Na teškom terenu dobro smo odigrali i uvjeren sam da ćemo biti dobri i u Splitu.

Ne razmišljam uopće o bodu, idemo pobijediti. Dobro nam je došla ova pauza da podignemo formu nekim igračima koji su pali u zadnjih nekoliko utakmica. Gledajte, jako smo kasno kompletirali momčad i sad je to – to.

Treneri će uvijek reći da se dobro treniralo, da se dobro radi, ali ništa ne vrijedi ako to ne pokažeš na terenu. No mogu reći da smo udarili jako dobre temelje za ovo što nas čeka i za taj jak ritam utakmica, a njega se uopće ne bojim. Vjerujem da ulazimo u taj ritam pobjedom u Splitu.

Nema Mišića, a trebao bi ga zamijeniti Kiril Kravcov. Rus je poprilična enigma otkad je došao - može li on uskočiti umjesto kapetana?

Mišić će nam sigurno nedostajati, to je svima jasno. Bez svakoga se može i mora, nema tu puno priče. Kravcov je doveden kao pojačanje, skautiralo ga se i vjerujem u njega.

Njegova kvaliteta vidi se na treninzima; jako je pošten, pošteno radi i na njemu se vidi da želi biti važan dio ove momčadi. Bio je standardan u Zenitu, koji baš nije bezvezna momčad, i vjerujem da nam može itekako pomoći.

Prije nego što je došao, zadnju utakmicu odigrao je prije tri mjeseca, a i nije prošao pripreme, pa ga je teško ocjenjivati u ovako kratkom roku. Trebalo mu je vremena, ali bit će on dobar.

Dinamo je ove sezone primio jako puno golova; čak 23 u 16 utakmica, što je 1,44 po susretu. Momčad se dosta promijenila, ali obrana je ostala ista. U čemu je problem?

Svjesni smo toga. Na početku sezone najavljivao sam da ćemo u toj fazi igre biti bolji nego prošle sezone, ali znam da nije bilo dobro. Nije problem samo u zadnjoj liniji; obrana se igra od napada naniže i svi moraju sudjelovati, a to često nije bio slučaj.

Ovu pauzu iskoristili smo i za rad na tome da budemo čvršći, osobito u prekidima, i mislim da smo to popravili. Mogu sad reći da će biti bolje, ali očekujem da se to i vidi na terenu.

Koliko je situacija s golmanima utjecala na to? Tjednima se govorilo o Livakovićevu dolasku, Ivan Nevistić i Ivan Filipović trebali su biti golmani, a onda su bačeni u vatru u najvažnijim utakmicama...

Ha, sigurno nije pomoglo. Svi su bili u iščekivanju Livakovića, a ja sam se trudio izbjegavati te priče, ali ne možete. Dođe to do igrača i svakako je utjecalo na njih koliko god smo se trudili da ih odmaknemo od toga.

Najednom je sva odgovornost pala na njih i nije to lako. Uvuče ti se nesvjesno nesigurnost i to se onda prelije na ostatak ekipe. S Kotarskim smo sve riješili i to na duži period.

Jeste li zadovoljni prijelaznim rokom i igračima koji su došli?

Jesam. Na nekim pozicijama imamo i po tri odlična rješenja, kao na stoperskoj poziciji. Dobri smo i na krilima jer će Iker Almena i Dani Rodriguez biti prava pojačanja. Rodriguez je bio predodređen za Barcelonu, čak je i igrao neke utakmice, ali ima peh da je tamo Lamine Yamal. Onda se i ozlijedio pa nije igrao sedam, osam mjeseci.

On će, budite sigurni, oduševljavati navijače. Takav igrač nam je baš falio – okomit, tehnički jako dobar, koji traži dubinu. Vraća se, dobro radi i morat ćemo biti oprezni i strpljivi s njim.

Isto tako bi mi bilo drago da na nekim drugim pozicijama imamo još veću konkurenciju. Konkretno mislim na Mišićevu poziciju. Došao nam je Kravcov, iako mi se on više čini kao osmica. Može on igrati i šesticu, ali ne bi bilo loše da tu imamo još jedno rješenje. Vidjet ćemo ove zime, možda napravimo manju doselekciju igrača, ali za to nema neke prevelike potrebe.

U kakvom je stanju Ivanušec?

Jeste li vidjeli kako je reagirao kad je zabio Vukovaru? Bio je ljut što nije prije zabio – to je ono što želim vidjeti kod igrača. Ivanušec se diže iz utakmice u utakmicu i ovaj gol mu jako puno znači. On jako dobro zna što je Dinamo i to je velika stvar.

Moja očekivanja od njega su jako velika, ali i on od sebe samog isto toliko očekuje. Siguran da će biti onakav kakav je bio kad je odlazio iz Dinama.

A što od sebe očekujete? Jeste li isti ili drukčiji trener pa, ako hoćete, i čovjek otkad ste došli u Dinamo?

Dinamo je velika privilegija, velik gušt, ali i velik stres. Iskreno, što sam duže ovdje, to mi se sve više sviđa i volio bih ostati što duže.

Od samog sebe uvijek očekujem više, a danas sam svakako mirniji nego što sam bio kad sam došao. Već sam oguglao na sve što se priča i piše. Uđeš u velik niz pobjeda, dođe prvi poraz i odmah se spominju otkazi. Ali to je Dinamo i tako mora biti, taj pritisak rezultata je ono što je normalno za klub ovakvog nivoa.

Smetaju li vam kritike?

Može pričati tko što želi, ali ja ću samo iznijeti činjenice. A one su: dvostruka kruna, rekordan broj golova i ispunjavanje svih ciljeva. Meni to nitko ne može oduzeti.

Svjestan sam da će uvijek biti sumnji, da će biti kritika nakon loših rezultata i od toga ne bježim. Ponosan sam na sve što smo napravili. Ponosan sam na Beljinu sezonu, na Bakrarovih 18 golova nakon što je u Americi dao nekoliko njih u godinu dana. Na Vidovićevu sezonu, na napredak Sergija Domingueza i svih ostalih igrača. Ponosan sam na 18 bodova prednosti ispred Hajduka. Sve to je nečiji rad, zar ne?

Mislim da se više nikome ne moram dokazivati. Čitavu karijeru sam se dokazivao. Stalno ponavljam da sam imao rezultate gdje god sam radio i to sam ostvario i u Dinamu.

Ljudi olako shvaćaju činjenicu da smo prošle sezone imali potpuno novu momčad kojoj je trebalo vremena. I ove sezone otišlo je dosta igrača, a došlo ih je novih i trebat će vremena. Nismo kukali, radili smo i na kraju je sve bilo dobro.

Spomenuli ste Bakrara - je li klub mogao napraviti nešto više da on ostane?

Ne bih u to ulazio jer to nije moj posao. Naravno da bih bio sretan da je ostao, o tome uopće nema govora. Ne samo ja, nego svi u klubu, ali donesena je takva odluka i to je to.

Nema smisla sad pričati o tome; igrači odlaze, dođu neki novi i ideš dalje. S Bakrarom je bilo jako ugodno raditi, taj dečko je davao sve od sebe i samo mu mogu zaželjeti sreću gdje god bio.

Do vas su sigurno došle priče da vam Zvonimir Boban slaže momčad i ulazi u svlačionicu. Kako to komentirate?

Koliko ja znam, nikad nije bio u svlačionici. Navrati nekad na sastanak s nama, najčešće nam dolazi čestitati, a razloga za to je, hvala bogu, imao. Nekad treba i zagalamiti, što je po meni razumljivo. On je prvi čovjek kluba.

Zvone i ja razgovaramo o nogometu i igračima, nije li to normalno? Pa s kim ću, osim sa svojim stožerom, razgovarati o igračima ako ne s njim? A, složit ćete se, čovjek ipak dosta zna o nogometu i ogroman dio zasluga za prošlu sezonu pripada i njemu. Poštujemo jedan drugoga i on mi se nikad ne bi miješao u posao niti bih mu ja to dopustio.

Iskreno, bole me te priče. Nikad u karijeri nikome nisam dozvolio da mi govori tko će igrati niti bi, siguran sam, Zvone želio u klubu trenera koji si to dopušta. Ja se ne miješam u njegov posao, on se ne miješa u moj. A da razgovaramo – pa naravno da razgovaramo.

Osporavalo me se u javnosti od prvog dana i osporava me se i dalje. I neka je tako, to mi je samo dodatni motiv da budem još bolji. Ponavljam, nikad mi se nitko nije miješao u posao, srce bi me boljelo da je tako. Uživam u ovom poslu, imam plaću kakvu nikad nisam imao i sram bi me bilo primati je svaki mjesec da mi se netko miješa u posao.

Sve sam u životu sam zaslužio, sve pošteno i sve svojim radom. Nisam imao zaleđe, probijao sam se od najnižih liga pa sve do Dinama. Samo, kod nas se uvijek podcjenjuje. Da je neki strani trener ostvario moje rezultate, bio bi junak. Nama je najlakše nekoga podcijeniti. Žao mi je što je tako, ali – takvi smo.

Zašto se postavili onaj silenzio stampa prošle sezone?

Ako se ne varam, nisam bio na jednoj press konferenciji i jednom sam prošao pokraj novinara da nisam dao izjavu, iako sam je dao za televiziju. Nisam tip koji se duri; kad se naljutim, vrlo brzo se odljutim. Neke stvari su mi zasmetale u tom trenutku i, iskreno, dobro mi je došlo to što sam se malo maknuo.

Ma, više sam bio ljut na sebe nego na vas novinare. Svjestan sam toga da krize i loši rezultati prodaju vijesti i da sam vam često dosadan. Ne volim se previše isticati, ali znam da sam trener Dinama i da sam pod povećalom.

Koliko radite na sebi?

Što se tiče medijskih nastupa, sad si mogu priuštiti nekog stručnjaka za komunikacijske vještine. Ali ne mogu sad glumiti nešto što nisam. Ne bih bio prirodan i onda ne vidim smisao toga da se mijenjam.

Znam da nekad zvučim smiješno jer dolazim iz kraja iz kojeg dolazim pa me možda ljudi ne shvate najbolje. Tko me želi razumjeti, razumjet će me i shvatit će ono što želim reći. Sigurno bi mi dobro došlo da znam više stranih jezika, a to je nešto čemu ću se posvetiti ako uspijem naći vremena.

Što se nogometa tiče, danas je barem sve dostupno. Možeš gledati treninge Bayerna, Barcelone, koga god poželiš. Naravno da gledam i pratim trendove, ali ja nikad neću biti Pep Guardiola ili Jürgen Klopp. Niti će moja ekipa igrati kao Barcelona jer to nije realno.

Na treninzima u Slaven Belupu, Dinamu ili Barceloni rade se iste ili slične vježbe. Samo što te vježbe nikad neće biti odrađene na istom nivou u tim klubovima. Da svi mogu trenirati i igrati kao Barcelona, to bismo svi i radili. Nešto je i do materijala, zar ne?

Nikad nisam bio zaluđen ni s jednim trenerom, imam neki svoj stil i način rada i neću previše odstupati od njega. Uvijek sam htio pojednostaviti nogomet svojim igračima, da oni budu glavni, a ne ja. Želim da što brže dođemo na protivničku polovicu jer se tamo zabijaju golovi. Da igramo što lakše, da se ne umaramo i ne trošimo previše na ne znam kakve kretnje.

Kako vam se čini SHNL generalno?

Borba, teško je. Divim se svim ljudima koji vode klubove, osobito ove manje, u našoj ligi. Ne možeš zadržati svoje najbolje igrače, vrlo rano odlaze i onda dovodiš razne strance, boriš se nekako.

Neću otkriti toplu vodu ako kažem da bi bilo dobro kad bi ti mladi igrači mogli dulje ostati ovdje, ali znam da je to nemoguće. Klubovima je jako teško doći do nekog novca, nadaš se nekoj Europi, a u Europi konkurencija nikad veća.

Imam dojam da europske lige idu naprijed, mi baš i ne.

Koliko ste zadovoljni radom druge momčadi i vidite li u nekome potencijal za prvu momčad?

Dinamo mora imati drugu momčad i jako mi je žao što je nekoliko godina nije bilo. Druga momčad je strašno važna za razvoj mladih igrača i siguran sam da će dosta njih jednog dana biti prvoligaški igrači.

Naša momčad je daleko najmlađa u ligi pa je svejedno dominirala u nekim utakmicama. Iskreno, razočaran sam nivoom druge lige, mislim da je ona u stalnom padu. Tko god uđe iz druge u prvu, odmah ispada i stvarno je ogromna razlika između te dvije lige kao malo gdje u Europi.

Svakako će to dobro doći našim igračima da skupljaju minute u seniorskom nogometu pa ćemo vidjeti. Drago mi je da se Fuzy Taylor dosta brzo priviknuo na seniore i za njega očekujem da će ove sezone dobiti priliku u prvoj momčadi.

Da se malo okrenemo Europi; nakon Hajduka čeka vas Anderlecht. To je jedna od utakmica u kojoj morate tražiti bodove, osobito nakon remija s Hapoelom. Slažete li se da susret s Belgijcima spada u kategoriju ključnih?

Pa nećemo se lagati. Anderlecht, NEC, Sturm – to su utakmice u kojima idemo po pobjede. Znam da protiv Hapoela stvarno nije bilo dobro, meni je to bilo teško gledati, ali taj bod na kraju bi nam mogao biti jako važan.

Svi će reći da moramo dobiti Anderlecht, ali nije to baš tako lako. Svim klubovima bit će sve teže u Europi jer se svi dižu, svi napreduju. Mogu jamčiti da ćemo ići na pobjedu.

Prošlo je nekoliko mjeseci od ispadanja od Vikinga. Kad pogledate s te male distance, je li ovaj Dinamo uopće bio spreman za Ligu prvaka i je li poraz od Vikinga neuspjeh?

Ha, neuspjeh... Neću reći neuspjeh. Živio sam za Ligu prvaka i vidio sam na igračima koliko to žele. Bili smo blizu, a najviše me boli to što smo ispali zbog svojih grešaka, što smo poklanjali. I kad to analiziraš, onda ti je užasno krivo jer je stvarno moglo drukčije završiti.

Što se Lige prvaka tiče, kao što sam rekao, nogomet užasno ide naprijed. Moramo biti realni i reći da bi nam bilo vrlo teško, ali prije dvije godine Dinamo je pokazao da se može nositi i s najjačima. Osvojio je jako puno bodova i onda onako nesretno ispao.

Nama su se lani smijali kad smo gubili od Lillea i Betisa. Ti klubovi ove sezone igraju Ligu prvaka, a Betis je kupio igrača koliko je cijeli naš proračun.

Znam da su ljudi navikli da Dinamo pobjeđuje takve klubove ili se barem ravnopravno nosi s njima. Letvica je visoko postavljena i dobro je da je tako jer samo tako možeš biti još bolji. Ali nekad moramo biti i realni, a velika očekivanja mogu te potegnuti prema dnu.

Jeste li vidjeli prijedlog novog stadiona?

Joj, nemojte, ne bih to komentirao. Siguran sam da će se donijeti najbolja odluka. Veselim se što ćemo uskoro igrati u Kranjčevićevoj i nikad neću zaboraviti atmosferu kakvu su naši navijači napravili u finalu Kupa u Osijeku. Očekujem da će tako biti na svakoj utakmici u Kranjčevićevoj, to će biti nevjerojatan vjetar u leđa.

Što se stadiona tiče, žalosno mi je da tek u 2026. godini govorimo o njima. Infrastruktura je kod nas odavno trebala biti riješena, a mi sad razgovaramo o tome trebaju li se graditi u Zagrebu, Splitu ili bilo gdje. Pa napravite ljudima stadione, a ne da se čudimo onima kamo god dođemo igrati na zapadu.