Borovo, nekada Borovo Naselje, dalo je većinu vrhunskih vukovarskih sportaša i najbolje klubove. Boksači su bili prvoligaši, a košarkaši, rukometašice i nogometaši drugoligaši. U Jugoslaviji nije postojalo mjesto takve veličine sa sličnim sportskim rezultatima. Danas predstavljamo košarkaški klub. Najmlađeg člana nekadašnjeg Sportskog društva Borovo, zamašnjak za izgradnju lijepe dvorane i klub koji je u kratkom roku napravio jako puno.

‘Klub je osnovan 1972. a nakon gašenja zbog rata ponovno je pokrenut 2011. i danas brani naslov u A2 ligi. Ima nas još entuzijasta koji smo u klubu od prvog dana i nećemo se odreći svoje filozofije da klub vrijedi onoliko koliko je vlastitih igrača i trenera proizveo,’ govori za tportal Milorad Manojlović Kiseli.

Od prvog treninga sudjeluje u klubu kao igrač. Bio je bek u paru s najboljim klupskim igračem ikada Dadom Voloderom, a nakon vojske s 24 godine se posvetio suđenju i treniranju. Danas, 36 godina kasnije je koordinator za mlađe kategorije kluba i sjeća se slavnih dana.

‘Te 1973. smo počeli s natjecanjem i brzo napredovali kroz rangove. Bili smo sportski hit u gradu i naša ekspanzija bila je ključna karika u odluci da se izgradi nova, moderna dvorana. Od Zagreba do Beograda samo je Novi Sad imao veću... Ja sam nakon odsluženja vojnog roka 1980. shvatio da je vrijeme za promjenu uloge, a klub je uz igračka i trenerska (dolazili Faruk Kulenović iz Zagreba te Bata Đorđević iz Beograda kojemu je pomoćnik bio i tvorac plivačkog čuda Željko Jukić) pojačanja 1982. u triler završnici u Rijeci ušao u 1.B ligu. Vjerujte, danas u bivšoj državi nema jače nacionalne lige nego je ona tada bila,’ govori zaneseno popularni Kiseli.

U prvoj sezoni u tom rangu klub je redovno gledalo dvije tisuće ljudi, u goste su im dolazile reprezentacije Jugoslavije i Kube, američka sveučilišta Illnois i Notre Dame. Igrala se i završnica kupa, a bajka je, priča zanesenjak, trajala do 1988. i krize kombinata koja se osjetila i na lokalnom sportu.

‘Onda je došao taj prokleti rat. Ja sam ostao nenaoružan i neutralan, iz skloništa sam sanjao povratak na parket i nastavak rada s djecom što mi je najveće zadovoljstvo u košarci. Odveli su me i u Stajičevo, no čim sam mogao vratio sam se u svoje Borovo. Srušeno, ali moje.’

„Ispričali smo lijepu priču za sebe, Borovo i ljude koji su punili dvoranu. Za nas su svi znali, o nama se pričalo. Želimo ponovno dio tog sjaja.“

NAJVEĆA LEGENDA KLUBA Damir Voloder je u klubu proveo 15 sezona kao igrač i donedavno je bio prvi trenerCitat

U vrijeme okupacije košarkaški crv usmjerio ga je prema Borovu Selu gdje je uskoro trenirao sedam selekcija! 2006. Osnovan je KK Vukovar i prešao je u njihov stožer, a deset godina nakon prvog pokušaja ponovno je osnovano KK Borovo.

‘Realno, nije trebao drugi klub. Ali Vukovar je u A2 ligu ušao s igračima sa strane, a naša djeca nisu imala gdje igrati. Zato smo ustrajali na novom klubu i danas imamo na što biti ponosni,’ govori i gleda u najbližeg suradnika Luku Živkovića.

‘Imamo 96 registriranih igrača, vrlo dobru drugu ekipu seniora koja također igra ligu i još 134 djece koje treniramo po osnovnim školama. U klubu djeluje osam trenera i osim centra prve ekipe iz Osijeka svi su lokalni ljudi. To je ideja koje se ovaj klub neće odricati. Imamo široku bazu i na gotovo isključivi domaći pogon osvojili smo A2 ligu. Znači, može se.’

Ipak, svjesni su da će do fuzije s KK Vukovar vrlo vjerojatno uskoro morati doći. Sredina je premala za dva A2 ligaša i morat će udružiti snage.

‘Već godinama pregovaramo, ali ne osjećamo pretjerani respekt od strane partnera. Mi smo de facto najmasovniji klub u gradu i očekujemo da se to poštuje. Nije ni sve u rezultatu ni u košarci nego da stvorimo uvjete ljudima da pokušaju ostati ovdje i u okolici. Nekad smo k’o ona dva starca iz Muppet showa koja uvijek imaju nešto za reći, ali teško ćete naći bolje organiziran i uspješniji klub s novcima kakvima mi raspolažemo,’ dodaje Luka Živković, još jedna neosporna legenda kluba.

Trener i najbolji ikada klupski igrač Damir Voloder uspješno se oporavlja od teške ozljede koja je došla nakon srčanog udara, a za budućnost se veseli dvojac iz Borova ne brine...

‘Imamo 17 godina starog beka Srđana Brocića koji je nedavno ‘sahranio’ Belišće s 35 koševa i već je kandidat za reprezentaciju u svom uzrastu. U Zagreb smo već poslali braću Lazić. Stariji brat Vuk mi je za reprezentaciju škole igrao kada je bio drugi razred! A tamo su mu uništili samopuzdanje, morat će napredovati ispočetka... Imamo i mulata Malika Cvijanovića. Perspektiva mu je ogromna, ali tek ima 12 godina. Uglavnom, brige za budućnost nema. Razvili smo široku bazu i to je najpravilniji i najsigurniji put do uspjeha,’ završavaju legende KK Borova, najmasovnijeg kluba u gradu Vukovaru.